'Svaku večer plačem, škola me ubija, izgubljena sam' - što napraviti kad se situacija čini beznadna?
PITANJE: Bok!Iskreno do sada nisam imala potrebu tražiti pomoć jer sam se oduvijek uspijevala nositi sa svojim problemima iako nikada nisu bili mali. Imam 15 godina i idem u prvi razred gimnazije. Roditelji su mi rastavljeni već 5 godina no nisu u dobrim odnosima. Tata je zlostavljao mamu, drogirao se i nije bio kod kuće. Nakon rastave ju je uhodio i prisluškivao. Prema meni je okej ali mi je napravio toliko problema u životu i oduvijek i sada strepim da ponovno ne napravi neku glupost (a radi ih često). Financijsko stanje u kući i nije bas najbolje. Nemam puno prijatelja ali u posljednje vrijeme nemam nikoga "svoga" kome bi se izjadala i tko bi bio sa mnom.
Najboljoj prijateljici nikada nisam pričala o problemima jer sam bila jaka, no sada pucam. Ona me "spusta i skartaje" ispred drugih prijatelja...Novi razred u srednjoj i nije bas najbolji jer su već sada dvolični što sam od nekih osjetila na svojoj kozi..na meni se nikada ne bi reklo da proživljavam užas od života jer sam uspješna u skoli (gimnazija u koju idem je jako teška, a tata se jako ljuti na moje ocjene iako ću proći s 5) i na glumi iako nisam dobila glavnu ili značajniju ulogu za novu predstavu. Do sada sam bila jako uspješna i nizala sam nagrade u raznim područjima..u posljednje mi se vrijeme nakupilo puno stvari i nisam sigurna kako to prebroditi.
Svaku večer plačem, škola me ubija, izgubljena sam i misli su mi uvijek na nekom drugom mjestu..čak su i prijatelji to počeli primjećivati ali me zezaju i svađaju se sa mnom jer ih nervira moja depresija što meni dodatno pogoršava stvar..nije ovo sve, ali to bi bilo to u kratko..ne mogu vam opisati osjećaj koji imam, samo želim pobjeći od svih koje poznajem, želim izaći iz svog tijela i otići na neko bolje mjesto..nikome (osim tati) ne bih poželjela svoj život i patnju kroz koju prolazim..ovo me ne prolazi već 6 mjeseci ali u posljednjih mjesec dana je najgore do sada..pomozite kako znate jer ja vise ne mogu ovako...
HRABRI TELEFON: Draga djevojko, za početak bih ti voljela reći koliko je hrabro od tebe što si tako iskreno sve što ti se događa odlučila podijeliti s drugima. Mnoga djeca, ali i odrasli, ne govore o tome što proživljavaju kod kuće i u sebi zbog srama, straha ili osjećaja krivnje. Iz tvog sam upita stekla dojam da si prošla kroz različite teškoće s kojima si se suočavala najbolje što si mogla i znala te da si pronašla za sebe aktivnosti koje voliš.
Mislim da nikome nije uvijek lako biti snažan i uspješan, a to može biti teže u razdobljima kada prolazimo kroz različite promjene. Neke od promjena koje si navela su promjena škole, promjena razrednog okruženja, zahtjevnije školsko gradivo u odnosu na ranije, a vjerujem da ih ima još. Stekla sam dojam kako se u svemu tome osjećaš usamljeno i kako ti nedostaje da s nekim tko te voli i razumije dijeliš svoje male i velike brige i radosti.
Vjerujem da imaš različite razloge zašto ne bi sa svojom najboljom prijateljicom i drugim prijateljima dijelila svoje teškoće – primjerice da neće znati reagirati, da te neće razumjeti, da će ih možda preplašiti ili iznenaditi situacije kroz koje si prošla. Pokušavam razumjeti koliko ti je moralo biti teško nositi sve teškoće sama i ne dobivati podršku u svojoj okolini. Želim da znaš da imaš pravo dobiti pomoć i podršku te podijeliti svoje brige s drugima u nadi da ćeš za sebe dobiti razumijevanje i olakšanje. Ponekad nam upravo to može najviše pomoći, da krenemo dijeliti neke manje probleme i teškoće pa vidimo kako će ljudi u koje imamo najviše povjerenja reagirati.
Zabrinulo me pročitati da se tako osjećaš već šest mjeseci i da ti je trenutno najteže. Vjerujem kako bi ti bilo lakše kada bi pokušala poduzeti neke korake kako bi se počela osjećati bolje. Voljela bih da razmisliš kome bi se mogla povjeriti u svojoj okolini– možda mami, prijatelju, susjedu, profesoru/ici. Također možeš razmisliti o tome da o svemu kroz što prolaziš porazgovaraš sa školskim psihologom ili pedagogom, koji je tu ne samo za učenike koji imaju probleme vezane uz školu, već za bilo koju temu koja ih muči. Odrasle osobe imaju odgovornost zaštititi mlade osobe te im pružiti razumijevanje i podršku u situacijama kada im je.
S obzirom na to da čujem koliko ti je teško te tražiš način kako bi se počela osjećati bolje, voljela bih da nam se javiš i na našu besplatnu i anonimnu liniju Hrabrog telefona za djecu na broj 116 111 svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Na liniji rade educirani volonteri koji su tu kako bi saslušali svaku dječju brigu te pokušali pomoći. Ako ti je ipak draže pisati, možeš nam se javiti na chat svakim radnim danom od 17 do 20 sati ili na e-mail savjet@hrabritelefon.hr.
Želimo ti puno ljubavi i podrške te se nadam da ćemo se čuti!
Foto: Shutterstock/Pinterest/Pixabay
I.I./Hrabri telefon
Pročitajte još:
Problem za svako prijateljstvo: 'BFF je našla dečka i ne prestaje pričati o njemu'
Zašto mi se ovo događa? 'Imaju mnogo mojih sramotnih slika, smiju mi se i svašta pričaju o meni'
'Izbjegavam kontakt s novim ljudima, bojim se mišljenja drugih, osjećam samo tugu i nemam volje ni za čime'
HELP 'Smatram da nisam pametna i da ću ionako završiti na ulici'
17:21 / 02.05.2019.
'Saznala sam da bolujem od raka pluća i jednostavno ne mogu više' HELP!
12:06 / 19.02.2019.