'Jedino čime se tješim je pomisao na to da će uskoro sve biti gotovo' HELP

Ona ne može ni zamisliti kako bi njezini roditelji mogli podnijeti to da je nema, pa je potražila pomoć u rubrici 'Pitanja i odgovori' , a mi smo proslijedili njezino pitanje Hrabrom telefonu kako bi joj pomogli na najbolji mogući način.

Živim prilično dobrim životom i nemam se baš na što žaliti. Odlična sam učenica, imam oba roditelja, prilično dobru situaciju u obitelji, sve top, ali ipak u posljednje vrijeme osjećam distancu s ljudima do kojih mi je nenormalno stalo. Imam osjećaj da ostajem sama, gubim polako konce, gotovo svake večeri plačem iz različitih razloga. Jedino čime se tješim je pomisao na to da će uskoro sve biti gotovo i mjesecima razmatram načine na koje bih si mogla okončati život, no postoji još jedno pitanje, jel' samoubojstvo sebično? Mojim roditeljima je dosta teško, posao, svašta i još ću dobiti brata. Ne mogu ni zamisliti kako će oni to podnijeti, ali stvarno, dobro se osjećam jedino kada pomislim da će uskoro biti sve gotovo...

Draga djevojko,

hvala što si nam se obratila i time ukazala svoje povjerenje. U svom si upitu navela kako smatraš da je situacija u tvojoj obitelji i školi u redu, no dojma si da se udaljavaš od ljudi do kojih ti je stalo zbog čega se osjećaš usamljeno i često plačeš iz različitih razloga. Spomenula si da si posljednjih mjeseci počela razmišljati o samoubojstvu i načinima na koje bi ga napravila, no pitaš se je li to sebičan čin i kako bi to utjecalo na tvoje roditelje.

Moram priznati da me zaista zabrinulo kada sam pročitala da se dobro osjećaš jedino kada razmišljaš o samoubojstvu. Ponekad kada se ljudi osjećaju usamljeno, tužno ili preplavljeno različitim osjećajima, mogu imati dojam kao da ti osjećaji nikada neće proći i nemaju ideju što mogu učiniti kako bi se situacija promijenila te im se samoubojstvo može činiti kao jedini izlaz iz te situacije. Žao mi je ako je i tebi tako. Voljela bih znati u kojim situacijama ti se javljaju misli o samoubojstvu i koliko često. Važno mi je naglasiti kako je samoubojstvo konačan čin, ali isto tako želim naglasiti i da ono nikada nije jedini izlaz iz neke situacije. Vidim i da te brine kako bi tvojim roditeljima bilo da to učiniš. Drago mi je čuti da ti je stalo do njih i da razmišljaš o tome koje osjećaje tvoji postupci mogu izazvati kod drugih ljudi. No, voljela bih kada bi brinula i o sebi i razmišljala o onim stvarima zbog kojih vrijedi živjeti, a vjerujem da postoje takve stvari u tvojem životu. Prirodno je da postoje razdoblja u kojima se ne osjećaš dobro, ali važno mi je reći ti da se ne moraš sama nositi s time. Odrasli su tu da te zaštite i pruže ti podršku kada ti je potrebna. Pitam se imaš li na umu neku osobu kojoj bi se mogla povjeriti. To može biti netko iz tvoje uže ili šire obitelji, nastavnik, psiholog ili pedagog. Razgovor s nekim može ti pružiti podršku, ali i ohrabriti te za daljnji korak, a to je traženje stručne pomoći. Razmišljanje o samoubojstvu je ozbiljno i takve misli ne prolaze same od sebe. Odgovornost je odraslih osoba, a time i stručnjaka, zaštititi te i pronaći načine kako da ti pomognu da se osjećaš bolje. Stalo mi je do tebe i vjerujem da uz svoj trud i podršku drugih s vremenom možeš biti bolje.

Voljela bih da nam se javiš na našu besplatnu i anonimnu liniju Hrabrog telefona za djecu na broj 116 111, koja je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati, kako bi nam rekla kako ti se čini to što smo ti napisali. Na liniji rade educirani volonteri koji su tu kako bi te saslušali i zajedno s tobom pokušali smisliti što možeš učiniti da ti bude bolje. Ako ti je ipak draže pisati, možeš nam se javiti na chat svakim radnim danom od 15 do 19 sati ili na e-mail savjet@hrabritelefon.hr. Nadam se da se uskoro čujemo.

Puno te pozdravlja,