Dvoboj: Ustajete li se starijima u javnom prijevozu?

Poznati scenarij – taman ste uhvatili mjesto u tramvaju ili busu, kad li se do vas pojavi bakica, dedek ili trudnica i sada se od vas, pošto ste među najmlađima u javnom prijevozu, očekuje da se ustanete i prepustite sjedalo.

I… što ćete učiniti? Gledat ćete kroz prozor i praviti se da ništa niste vidjeli i pri tome izbjegavati ljutite poglede starijih ili ćete se odmah dignuti i prepustiti svoje sjedalo nekome drugome bez puno razmišljanja?

Zanimljiv će biti podatak da su studentice Edukacijsko – rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu pokrenule projekt 'Vratimo kulturu u tramvaje'. Programom im je želja smanjiti nasilje, i verbalno i fizičko, po tramvajima te podsjetiti na nepisana pravila ustajanja starijima, trudnicama i osobama s invaliditetom. Savjete i mišljenja tražile su po raznim forumima i moramo priznati da su dvojaka.

Tako postoje mišljenja da se mladi doista trebaju dizati starijima u javnom prijevozu te da se takve stvari prvenstveno nauče kod kuće. No, isto tako, postoje i mišljenja da se ne moraju mladi baš u svakom slučaju dignuti i osloboditi sjedalo starijima te da i stariji znaju biti jednako nasilni dok se voze, kao i oni mladi. Primjeri: guraju se, očito daju do znanja da žele sjesti, svađaju se za sjedalo i slično.

No, postoje i oni koji kažu da nikada i ne sjede u javnom prijevozu jer znaju da će se uvijek pojaviti netko tko će poželjeti sjesti, a i ovako i onako osoba koja uvijek stoji sretna je da ima dvije zdrave noge koje joj to dopuštaju.

Kako ne prkositi zakonima javnog prijevoza?

1. Zbog mira u javnom prijevozu najbolje je ipak pokoriti se nekim njegovim nepisanim pravilima. A kada ste mladi doista vam je lakše stajati nego nekoj bakici od 70 godina, nije li tako? Stoga iskušajte sljedeće:
2. Ne zurite kroz prozor i nemojte ugurati slušalice u uši te se tako praviti da nikoga ne vidite i ne čujete.
3. Zamislite da su bakice, dedeki, trudnice i invalidne osobe vaši učitelji, profesori ili ravnatelj škole kojima se jednostavno morate ustati jer je takvo pravilo.
4. Ne možete li izdržati i baš morate sjediti, nikada ne birajte sjedala u prednjem dijelu tramvaja ili autobusa jer su ona često rezervirana za invalide ili su najomiljenija starijoj grupi ljudi. Radije se uputite prema zadnjem kraju busa ili tramvaja jer ondje su najneudobnija sjedala i stariji ih često zaobilaze.

Što vi mislite o svemu – trebaju li se mlađi dizati starijima u javom prijevozu? Dižete li se vi starijima, trudnicama i invalidima? Ako da, učinite li to baš uvijek ili ipak ima iznimaka? Je li vam se dogodilo da se vama netko dignuo i prepustio sjedalo?