'Unazad godinu dana sam postao jako anksiozan i depresivan zbog škole, nemam volje ni za čim' HELP

Neke priče ne usudimo se komentirati sami pa u pomoć zovemo njih – jer problem je manji kad se podijeli. Hrabri telefon je tu za sve vas koji se osjećate loše, kada vas muče obiteljski, ljubavni ili neki drugi problemi.

Ovotjedna priča koju smo odlučili podijeliti s njima i zamoliti ih za komentar našla se u našoj rubrici 'Pitanja & Odgovori'. Pročitajte o čemu se radi u nastavku...

PITANJE:

Prije svega, mislio sam do ovog trenutka da sam pribrana osoba i da se meni ne može dogoditi da mi škola izazove bilo kakav problem, ali sam se uvjerio da može. Ukratko, unazad godinu dana sam postao jako anksiozan i depresivan zbog škole, nemam volje ni za čim. Znam se probuditi usred noći jer sam sanjao nešto vezano za školu, ne mogu zaspati jer mi srce kuca 300 na sat i imam taj odvratan osjećaj u želucu, npr. kad sam i miran ili jako umoran legnem spavati i trenutak prije nego utonem u san sjetim se nečega vezanog za školu i opet boli me želudac, nemam zraka, srce kuca nenormalno... Ako učim ili kad sam slobodan uhvati me panika da neću proći godinu, na praksi nas je** u zdrav mozak, u školi je više manje isto. Ne družim se puno s drugima jer nemam snage doslovno, nije da sam osoba koja je štreber ili kome je stalo do ocjena, ali većinu vremena samo razmišljam o tome i ako ovak nastavim mislim da ću se ubiti jer jednostavno osjećam prevelik pritisak. Imam i neke probleme s fizičkim zdravljem izazvane upravo mojom anksioznošću. Prije sam kroz šalu govorio da ću se ispisati iz škole, a sad stvarno razmišljam o tome.

Odgovor Hrabrog telefona:

Dragi mladiću,

hvala ti na javljanju i dijeljenju svojih briga. U svom upitu opisuješ osjećaj tjeskobe i sniženog raspoloženja koje svakodnevno doživljavaš te ih povezuješ sa školom. Kažeš kako si izgubio volju za aktivnostima i druženjem s drugima, da imaš neke tjelesne reakcije poput nesanice, ubrzanog pulsa i želučanih poteškoća. Uočio si da ti to narušava funkcioniranje te se pitaš što možeš učiniti da si pomogneš.

Žao mi je čuti da su ti se javili takvi osjećaji i reakcije te vjerujem kako te opisane situacije mogu zbunjivati i uznemiravati. Mislim da je pohvalno što pažljivo pratiš reakcije svoga tijela i uma te što si prepoznao kako je važno potražiti pomoć kada se nalaziš u situaciji koja te preplavljuje. Smatram kako je to hrabro i zrelo od tebe te mi je drago što si spreman poduzeti korake koji su potrebni da se osjećaš zadovoljnije. Kako si i sam prepoznao, reakcije koje doživljavaš svrstavamo u neke od simptoma anksioznosti. Nju opisujemo kao neugodan osjećaj tjeskobe, brige, napetosti ili straha. Može se javiti u različitim situacijama i na različite načine. Također, iako je to neugodan osjećaj, ona je prirodni dio ljudskog funkcioniranja te ima važnu i korisnu ulogu u životu. Naime, ona je način na koji tijelo signalizira da si u opasnosti i da se trebaš zaštititi. Ipak, ako je doživljavaš često i ometa te u životu, tada može biti ugrožavajuća te je važno potražiti pomoć. Situacije koje opisuješ se čine kao opterećujuće te vjerujem da se možeš  osjećati iscrpljeno, beznadno ili bespomoćno. Kažeš kako se osjećaš i depresivno te da nemaš volje niti snage za druge stvari. Zabrinulo me kada si napisao da nekada misliš da ćeš se ubiti. Pitam se koliko često o tome razmišljaš i jesi li si do sada pokušao nauditi na neki način. Naime, mladi ponekad pomišljaju na samoubojstvo kada im se čini da se situacija u kojoj se nalaze neće nikada promijeniti i da nema izlaza. Važno mi je da znaš kako postoje načini da ti bude bolje te da se nitko s takvim osjećajima ne bi trebao nositi samostalno. Postoje osobe, poput stručnjaka za mentalno zdravlje (psihologa ili psihijatra) koji su tu za situacije kada se suočavaš s takvim teškoćama. Pitam se jesi li podijelio s nekime što ti se događa. Mislim da bi bilo važno obratiti se odrasloj osobi od povjerenja kako biste zajedno razmotrili opciju javljanja stručnoj osobi. Na primjer, psiholog te može naučiti tehnikama kojima možeš kontrolirati svoju anksioznost, ali i biti tu za razgovor kada ti je potreban, primjerice o školi i tvojim željama za budućnost. Također, u međuvremenu ti može pomoći duboko disanje, tjelovježba ili neka druga tebi draga aktivnost te razgovor s bliskim ljudima koji će ti pružiti podršku. Voljela bih čuti što misliš o svemu što sam napisala. Znaj da smo tu za tebe i potičem te da nam se javiš na savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za djecu na broj 116 111 svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Možeš nam se javiti i na chat, svakim radnim danom od 15 do 19 sati, kao i putem e-maila savjet@hrabritelefon.hr.

Puno strpljenja i hrabrosti šalje ti,

tvoj Hrabri telefon

Pogledajte još:

'Moji roditelji ne mogu prihvatiti da sam ja ateist' HELP

'Moji roditelji stalno kukaju o tome koliko novca trebaju trošiti na mene i sve oko mene' HELP

'Bojim se da ću bez faksa (sa samo završenom srednjom školom) biti nitko i ništa' HELP