Iako je maltretiranje vršnjaka (bullying) obično tema američkih filmova i serija, nažalost je prisutno u svim zajednicama. Neki mladi možda i ne primjećuju da su postali nasilnici ili da je netko u njihovoj “ekipi” postao metom jednog od njih.
Umjesto da cijenimo sve oko sebe, ponekad izdvajamo pojedince i mučimo ih. Možda toga uopće nismo svjesni, ali to mučenje na njima ostavlja strašne posljedice koje ih mogu pratiti dugo vremena, a ponekad i cijeli život!
Ponekad i neke “šale”, izrečene samo za zabavu, znaju povrijediti ljude. Zato je uvijek najpametnije šaliti se na svoj račun! Nisu svi dovoljno snažni da mogu slušati šale koje ističu sve njihove mane.
Kao djevojčici majka mi je pričala jednu priču, a smatram da je baš ona bila jedno od većih otkrivenja u mome životu.
Priča govori o zlobnom dječaku koji je odrastao u mržnji i ponašao se kao sadist – vrijeđao je ljude oko sebe. Jednoga dana otac ga je odveo pred drvenu ogradu i dao mu kutiju čavala. Rekao mu je da svaki put kada povrijedi nekoga mora zabiti jedan čavao u ogradu.
Kada više nije bilo mjesta za čavle dječak je napokon shvatio kakva je osoba. Otac mu je rekao da se ispriča svima onima kojima je nanio bol, a ako uspije – neka izvadi jedan čavao iz ograde.
Trebalo mu je puno vremena, ali je uspio izvući i posljednji čavao. Zadovoljan, dječak je to objavio ocu koji ga je opet doveo do drvene ograde.
“Sine, vidiš li ove rupe u drvetu? Kada ga zatruješ zlim riječima, baš kao i u čovjeku, njemu nastaje bol. Nije bitno jesi li izvadio posljedni čavao – u čovjeku će uvijek ostati otisak svega što si mu izrekao ili učinio.”
Svaki put kada nekome kažete da je debeo, ružan, glup, tužan, mršav, gay ili nešto slično, to ostavi otisak koji se nikad neće moći izbrisati.
Pokušajte shvatiti ljude! Nije sve onako kako se čini.
Jelena Popović
