${intro}
5.02.2021
Slika nije pronađena
Imaš problem koji jednostavno ne znaš kako riješiti? Obrati se za pomoć svojim vršnjacima u našoj rubrici 'Pitanja & Odgovori'. Netko je uvijek tu tko će ti dati dobar savjet.
Prepoznati da imamo neki problem je prvi korak koji trebaš proći kako bi se došlo do rješenja tog problema. Ako znaš da nešto nije dobro, to je korak broj 1. Korak broj dva je ili pokušati riješiti problem sam/a ili zatražiti pomoć i savjete drugih. Ovog tjedna tri pitanja koja izdvajamo su sljedeća.
1.Odvratna sam osoba
Imam 17 godina, do nedavno sam bila osoba puna dobrote i voljela sam sve iskreno. Do trenutka kad sam se počela okretati protiv ljudi, radila sam svađe bez razloge, postala sam veoma ljubomorna, zla sam, želim loše svima, želim samo pažnju od drugih i imam visoko mišljenje o sebi. Svoju bff sam povrijedila puno puta već, bile smo puno puta u svađi i uvijek bih bila kriva, pomirile bi se oprostila bi mi i ja bi joj isto napravila. Neko vrijeme uživam u svom karakteru, onda mi postane žao zbog svega, ljudi mi oproste to i ja nakon nekog vremena isto radim. Inače sam ja bila ta osoba koja je uvijek opraštala i pokušavala vidjeti neke stvari dobre u ljudima. Iskreno ne znam dokle ću ovako jer ću na kraju ostati bez svih ukoliko ovako nastavim. Kad god pokušam se vratiti da budem kao prije opet postanem ovakva. Mislim da se ne mogu promijeniti ipak, ali htjela bih nekako baš pokušati i ne odustati. Mogu li dobiti neki savjet?
Neki od vaših odgovora:
HelenV-lover: Bitno je da si svjesna da to što radiš nije u redu i probaj se kontrolirati kad ti dođe da napraviš nešto loše, vjerojatno te puno ljudi povrijedilo u prošlosti i onda ti je dosadilo biti dobra i opraštati svima pa si postala takva. Ali zapamti, možeš se promijeniti samo trebaš vjerovati u to i kad kreneš biti loša, sjeti se zašto si se krenula promijeniti. I zapamti, bolje biti dobar i sam nego imati puno ljudi oko sebe, a biti loša osoba.
PrincessMars: Imaš 17 godina, ne da se ne možeš više promijeniti, nego ćeš SE SIGURNO još mijenjati. Bit će da je faza u životu, a možda te i hormoni ili neki pozadinski stres malo uzdrmao. Ako ti smetaju takve stvari kontroliraj se i ne radi ih više. Malo poradi na karakteru i sebi, uzmi si koju knjigu i pročitaj te napravi koje dobro djelo za nekog do koga ti možda uopće nije stalo. Ali ne brini, 17 godina ti je i budeš se još mijenjala. Čitav život je pred tobom.
Ivicaimarica: Imaš tek 17, opušteno. Iako ne previše opušteno da ne bi ostala sama. Nisi mean girl iz filmova da je to fora.
>> Sve odgovore na ovo pitanje pročitajte ovdje
2.Školski dom
E ovako, pošto sljedeće godine krećem u srednju, planiram ići u dom. E sad, fora je što je meni grad tj. srednja udaljena od mjesta gdje živim samo 10 km i nema potrebe za tim jer mogu ići i na bus. Ali nekako imam tu želju da se malo odvojim od svojih, mislim ono živio bih s prijateljima, dođem iz škole, izađem nekad s društvom van itd. Moji su mi rekli da ako odlučim da idem, da će me pustiti. A inače sam udaljen od grada, i ne živim u njemu već u malo udaljenijem naselju gdje nemam skoro nikakvo društvo tako da bih tamo imao više stvari da radim i dan bi mi bio ispunjeniji. Zanima me što vi mislite, je l' malo glupo i nepotrebno da idem ili?
Neki od vaših odgovora:
UNDERDOGS123: Pa to je tvoj izbor, ako želiš idi, a i normalno je da se želiš odvojiti malo od svojih i živjeti svoj život, družiti se, ne vidim ništa loše u tome.
Happydancer: Gledaj, to je tvoj izbor. Ali ja mislim da ti je najbolje ostati doma. Život u domu nije baš bajka (ne želim reći da je loš). Moraš redovno učiti, ne smiješ biti glasan, ne smiješ izlaziti poslije određenog sata i ne znam je li tako u svakome, ali u nekima odgajatelji pregledavaju ocjene. Naravno ima i svojih prednosti (malo se odmoriš od svojih, stekneš prijateljstva itd...). Ako se prilagodiš kućnom redu bit će ti odlično. Probaj pa ako ti se ne svidi odi od tamo, bar nisi daleko.
Ana_sostar: Život u domu nije baš tako idiličan kako zvuči. Možeš li živjeti u sobi s još 2-3 osobe? Možeš li učiti kada su ti prisutne osobe u sobi ili tulumare oni pored tebe? Jesi li spreman na to da privatnosti u domu nećeš imati? Mir možeš zaboraviti, higijena u domovima je dosta upitna. Najveselija stvar u vezi učeničkog doma je ekipa, ali što ako te stave u sobu s osobama koji ne žele biti tvoja ekipa? S kojima se uopće ne podudaraš? Moj savjet je da ostaneš kući i te novce koje bi davao za dom, skupljaš za vozački, realno 10 km nije ništa haha. Ja sam putovala po 45 minuta u oba smjera i opet sam imala vremena za društvo, učenje + stekla odlična prijateljstva koja i sada nakon 6 godina od završetka srednje traju. Imala sam priliku biti u domu, bila sam i osobno mi se nije svidjelo jer ulaskom u dom gubiš svoju privatnost, ako želiš pričati s obitelji ili curom, moraš izaći van ili gledati kad ćeš biti free da imaš mir tokom razgovora. U domovima imaš učionice, ali one ne rijetko budu popunjene, preostaje ti soba, ali ako je zid između soba kao flis papir možeš zaboraviti na koncentraciju i učenje. Da ne govorim o kupaonicama, osobno mi je bilo vrlo odvratno kada netko ne opere za sobom, uđeš u tuš i vidiš ostatke menstruacije dolje ili stidne dlačice, ostatke šampona itd...Ne znam, ako imaš želudca i živaca go ahead.
>> Sve odgovore na ovo pitanje pročitajte ovdje
3.Jako sam neuredna
Jako sam neuredna i ne mogu si pomoći. Inače, studiram i u stanu sam sama, dok sam kod kuće moram spremiti za sobom. Jednostavno se mora, em što bi mi moji prigovarali, em što mi je neugodno ostavljati za sobom. Ovdje u stanu meni se ništa NE DA, toliko mi je teško neke osnovne stvari napraviti. Ne operem suđe po 3 dana, stavim kaput na pod umjesto u ormar, smeće bacam u vreću pored kreveta jer mi se ne da odnjeti u kantu u kuhinju, ne da mi se obrisati pod u wc-u, očetkati wc školjku, presvući mi se ne da. Spavam i po danu, budem u istom po 5 dana. 70% dana sam U KREVETU. Ne da mi se čak ići ni u trgovinu po hranu, frižider mi je PRAZAN, odem svaki ili svaki drugi u najbližu trgovinu ili pekaru i prežderavam se nezdravom hranom, povraćam. Ne držim do sebe, ne češlja mi se, ne maže mi se krema na lice, ne depiliraju mi se noge niti išta. Jednostavno užas. Cijelo vrijeme više manje provodim ili na faksu ili na prežderavanje. HEEELP! I da, u ovom gradu sam sama u stanu (cimeri se odselili jer je fax online), nikog ovdje ne poznajem i sama sam. Razlog zašto nisam doma je zato jer doma nemam uvjete za učenje, nemam svoju sobu i ne mogu učiti kad padne mrak jer sestra ide spavati i sl. HELP.
Neki od vaših odgovora:
Flixy690: To što si neuredna i nije uopće problem, ali pripazi s prežderavanjem jer ćeš si ugroziti zdravlje. Umjesto da jedeš, nađi neku zanimljivu knjigu i čitaj, izađi van prošetati, ako imaš neko društvo izađi s njima malo... Nađi neku zanimaciju ili posao pa nećeš imati vremena za prežderavanje i ljenčarenje.
xXxyzxXx: Meni ovo liči na tešku depresiju, pogotovo ako ne želiš ići po hranu, nemaš snage za počešljati se... ajde doktoru pls.
FieldsOfGold_: Možda da potražiš psihološku pomoć ili bar pomoć prijatelja? Da ti zadaju izazov da npr. tjedan dana jedeš redovito i pospremaš odjeću i smeće. Meni inače pomaže takav natjecateljski pristup, probaj ti pronaći svoj pristup. Najlakše je reći ne da mi se. Pobjeda je kad nadvladaš to. Kad jednom kreneš i navikneš se, postat će ti skroz normalno i neće ti biti teško ustati iz kreveta, oprati se, očistiti stan, kupiti zdravu hranu u trgovini. Shvati da MORAŠ postati urednija, zaista ne razumijem kako netko može tako živjeti. Morat ćeš jer ovo nije humano za tebe i nemaš pojma koliko si štetiš. Slažem se da pronađeš neku zanimaciju da uposliš mozak malo. Ajde pokušaj bar jedan dan napraviti sve suprotno od onoga što si napisala i vidjet ćeš koliko će sve ljepše biti.
>> Sve odgovore na ovo pitanje pročitajte ovdje
Pogledajte još:
Najčitanije teme tjedna: Veliki strah od vožnje auta i kako prijeći preko neuzvraćene ljubavi
Više iz rubrike
