${intro}
6.11.2020
Slika nije pronađena
Neke priče ne usudimo se komentirati sami pa u pomoć zovemo njih – jer problem je manji kad se podijeli. Hrabri telefon je tu za sve vas koji se osjećate loše, kada vas muče obiteljski, ljubavni ili neki drugi problemi.
Ovotjedna priča koju smo odlučili podijeliti s njima i zamoliti ih za komentar našla se u našoj rubrici 'Pitanja & Odgovori'. Pročitajte o čemu se radi u nastavku...
PITANJE:
Život mi je skroz zeznut: društveno, duhovno, financijski, psihički i fizički. Od žrtve vršnjačkog nasilja do psihičkih problema. Svako sranje je utjecalo na mene: odlazak mog oca, svađe s mamom, bakina smrt, dolazak u školu znajući da će me opet netko ponižavati i raditi gluposti vezane za mene. Nemam se kome obratiti niti s nekim pričati o tome. Nitko me ustvari ne zna, svi me osuđuju zbog mog financijskog stanja i samo gledaju na mane. Nitko ne zna kako je meni jer ga ni ne zanima. Bitno da me može tlačiti i ponižavati i iskorištavati. Sestrična mi koristi Teen pa mi je predložila da ga i ja počnem koristiti. Evo jesam. Ovdje mi je lakše nešto reći jer znam da je sve anonimno pa ne moram strepiti zbog ničeg.
Ugl, došla sam reći što me muči. Znači, imam samo mamu i dva brata. Mama je staromodan tip osobe; mnogo mi je puta rekla da ne smijem izlaziti van jer je ona krenula tek sa 16 pa ću morati i ja. Misli da sam još nezrela za to. Imam 14, možda je i u pravu, ali ja nemam namjeru ići u neki disko i raditi stvari koje rade ostale ženske kada izađu. Jedno vrijeme sam se toga pridržavala, ali sam onda u tajnosti izlazila s jedinom prijateljicom, ujedno i sestrom ( tako je doživljavam). Nikad nismo otišle u kafić ili tako nešto, uvijek bismo izašle na busnu, preko puta njene kuće. Pričale smo i to, znači nema razloga za brigu. No, napravila sam sranje prošli petak. Idemo online u školu pa sam se dogovorila s ekipicom iz škole, s kojima sam dobra, da oko 12 izađemo se šetati. I izašli smo. Planirala sam biti 30 minuta ili 1 sat-plafon. No nsm. Bila sam do pola 4 vani. Mama mi je pročitala poruke i saznala gdje sam. Kada sam se vratila kući, smučio mi se rođeni dom. Znala me ona istući, ali ne kao prošli petak. Bila je toliko ljuta da je uzela povodac za psa i istukla me s tim. Da, boli me i dalje, ali ne toliko koliko me boljelo u petak. Sad su ostale poveće masnice. Ne znam više što da radim. Neki savjet?
Zbog svega, želim si oduzeti život, ali neću. Nisam baš osoba koja se reže za svako sranje, ali, evo, treći put sam se izrezala na istoj ruci, ništa duboko. Mamu neću prijaviti. Trenutno smo mirne i ja i ona. Planiram srednju pohađati u Zagrebu. Još godinu dana ću se strpjeti i odoh odavde. Neke rane neće zacijeliti, ali ću se odmaknuti od svega.
Odgovor Hrabrog telefona:
Draga djevojko,
želim ti zahvaliti što si nam se odlučila javiti i pohvaliti te za hrabrost jer znam kako ponekad može biti teško podijeliti svoje brige s drugima.
U upitu si nabrojala više poteškoća s kojima se trenutno nosiš i čini mi se kao da prolaziš kroz teško razdoblje te mi je iskreno žao to čuti. Napisala si nam kako si prošla kroz mnogo teških situacija i da se osjećaš kao da nitko u tvojoj blizini za to ne mari te se nemaš kome obratiti. Moguće je da se osjećaš preplavljeno svime što ti se trenutno događa i to je uobičajena pojava u situacijama kada nas više toga brine.
Stalo mi je do toga kako se osjećaš, u kakvim uvjetima živiš i želim da znaš da nisi sama te da zaslužuješ pomoć. Ono što me posebno zabrinulo jest to što si napisala kako te tvoja majka istukla te kako se zbog svega samoozljeđuješ i želiš si oduzeti život. Važno mi je naglasiti da za nasilje koje si pretrpjela nisi ti kriva, za takvo ponašanje nikada ne postoji opravdanje i zaslužuješ osjećati se sigurno u svojoj obitelji. Kao što si i sama rekla, osim fizičkih ozljeda koje si pretrpjela, fizičko zlostavljanje ostavlja i posljedice koje nisu vidljive. Obično uzrokuje osjećaje ljutnje, bijesa i tuge te može potaknuti na samoozljeđivanje i razmišljanje o samoubojstvu. Moguće je da samoozljeđivanjem nastojiš postići olakšanje i osloboditi se tuge ili ljutnje, no važno mi je da znaš da je samoozljeđivanje opasno i može dovesti do smrti. Zbog svega toga važno je da se ovakva situacija ne ponovi, kao i da se ne nosiš sama sa suicidalnim mislima i teškim emocijama te da se obratiš nekome za pomoć. To može biti neka odrasla osoba iz tvoje okoline kojoj vjeruješ, netko iz tvoje šire obitelji, roditelji tvoje sestrične ili prijateljice, ili stručni suradnici u tvojoj školi kao što su psiholog ili pedagog. U trenutcima kada osjetiš poriv za samoozljeđivanjem možeš pokušati krenuti raditi neku drugu aktivnost, kao na primjer crtati, bojati, slušati glazbu, nazvati prijateljicu, otići trčati ili bilo što što će ti pomoći da se opustiš.
Napisala si kako ne želiš prijaviti svoju majku i mogu razumjeti tvoj strah i želju da ju zaštitiš, no važno mi je da znaš kako se s ovim situacijom ne trebaš nositi sama, već zaslužuješ pomoć i podršku odgovornih odraslih osoba kako bi se tvoja situacija promijenila. Pitam se misliš li da možeš o svojim osjećajima i mislima razgovarati sa sestričnom ili prijateljima koje si spomenula u svom upitu. Razgovor nam pomaže da bolje izrazimo svoje osjećaje, a možemo i dobiti neke ideje koje će nam pomoći u nošenju sa životnim teškoćama. Uvijek se možeš javiti i Hrabrom telefonu koji je tu za tebe. Na chat se možeš javiti svakim radnim danom od 15 do 19 sati, na telefonsku liniju Hrabrog telefona za djecu na broj 116 111 svakim radnim danom od 9 do 20 sati ili na e-mail savjet@hrabritelefon.hr.
Puno hrabrih pozdrava šalje ti,
tvoj Hrabri telefon.
Foto: Giphy/ Shutterstock.com – Lopolo
M.T./ Hrabri telefon
Pogledajte još:
Više iz rubrike
