Budući da je potražila pomoć, mi smo ju osigurali – zatražili smo stručni komentar psihologinja s Hrabrog telefona jer su njihovi savjeti zlata vrijedni i mogu poslužiti svima koji su se našli u sličnoj situaciji.
Svi ste se zasigurno barem jednom osjećali toliko tužno da niste znali kako bi sami sebi pomogli. Ipak, prepoznali ste da vam je potrebna pomoć, samo niste znali kako bi ju tražili. Zato je tu za vas Hrabri telefon koji je uvijek spreman pomoći zato smo ih zamolili za odgovor na ovo pitanje iz rubrike 'Pitanja i odgovori'. Stoga, u nastavku možete pročitati i pitanje i odgovor, mogao bi i vama pomoći.
Pitanje: Kako priznati mami?
Ja već jednu godinu imam problema u prehrani. U zadnjih 6 mjeseci je postalo još gore. Više puta tjedno se prejedem i onda idem povraćati, i to po nekoliko puta dnevno. Ostalih dana jedem jako malo. Organizam mi je postao sve gori. Uništena mi je kosa, zubi, nokti, lice. Postala sam suicidalna. Jako sam popustila u školi jer se ne mogu koncentrirati i nemam vremena za učiti jer svaki slobodni trenutak provodim u vezi s hranom. Mrzim svoj izgled. Ali problem je u tome što to nitko ne zna. Ja nisam baš mršava (161 cm i 59 kg). Želim prestati s ovim i pronaći pomoć, ali ne znam kako da to kažem roditeljima. Mislila sam reći mami jer sam s njom bliskija, ali se bojim i jako me sram. Jel' imate neke savjete kako da joj to priznam jer stvarno ne mogu više živjeti ovako.
ODGOVOR HRABROG TELEFONA:
Draga djevojko,
hvala ti što si nam se obratila i time ukazala povjerenje Hrabrom telefonu. U svom upitu si opisala kroz kakvu situaciju prolaziš, odnosno kažeš da misliš da imaš teškoće u prehrani koje se očituju kroz prejedanje i povraćanje. Uz to, osjećaš da to utječe na tvoj izgled, zdravlje i školski uspjeh, a kažeš i da imaš suicidalne misli. Vidim u tvome upitu i snažnu potrebu za traženjem pomoći, što mi zvuči vrlo hrabro i odgovorno. Također, prepoznajem i da osjećaš nelagodu i sram kada razmišljaš o tome kako to reći roditeljima.
Jedan od prvih važnih koraka u nošenju s teškoćama je upravo svijest osobe da su teškoće tu i da to nije nešto svakodnevno ili što će samo od sebe proći.
Želim te pohvaliti zbog toga što si ti taj korak već napravila. Ono što je dalje najvažnije je potražiti stručnu pomoć u nošenju s njima, a kod djece i tinejdžera tom koraku prethodi razgovor s roditeljima kojih ih mogu odvesti stručnjaku mentalnog zdravlja.
Pitam se što misliš je li mama dosad primijetila neke promjene u tvom ponašanju. Ako je, možda je najlakše započeti razgovor o tome, spomenuti te promjene te joj se zatim povjeriti o ostatku svojih teškoća.
Često je sam početak razgovora najteži pa možeš pripremiti neke bilješke ili napisati na papir stvari koje joj želiš reći. Uz to, možeš joj prvo reći kako se osjećaš, odnosno ne moraš joj odmah opisati što sve proživljavaš, nego reći da ti je bitno uključiti ju i da se bojiš kako će reagirati kada čuje što ti se događa, a da ti je važno dobiti podršku.
Na našoj web stranici možeš pročitati i ovaj članak u kojemu piše nešto više o tome kako možeš komunicirati s mamom:
Poteškoće u odnosima u obitelj.
Ako nisi sigurna u ove ideje i prijedloge, znaj da smo tu ako želiš da skupa smislimo nešto novo.
Možeš se javiti na liniju za djecu Hrabrog telefona na broj 116 111, radnim danima od 9 do 20 sati, ili nam pisati na chat radnim danima od 17 do 20 sati. Isto tako, možeš nam pisati i na e-mail.
Prepoznajem u tebi veliku hrabrost i zrelost te mislim da si već sada napravila važan korak. Zaslužuješ imati podršku drugih u nošenju sa teškoćama s kojima se susrećeš. Želim ti puno snage i ustrajnosti u nadolazećim koracima!
Puno te pozdravlja, tvoj Hrabri telefon
Foto: Hrabri telefon/ Giphy/ Freepik
M.S.K./ Hrabri telefon
Pogledajte još:
HELP 'Ja sam čudakinja... Šutim kao zalivena i stalno sam nervozna – kako da ostvarim neki kontakt?'
