'Već puno godina to krijem u sebi jer znam da moji to ne bi dobro prihvatili i uvijek sam se bojao reći' HELP

Neke priče ne usudimo se komentirati sami pa u pomoć zovemo njih – jer problem je manji kad se podijeli. Hrabri telefon je tu za sve vas koji se osjećate loše, kada vas muče obiteljski, ljubavni ili neki drugi problemi.

Ovotjedna priča koju smo odlučili podijeliti s njima i zamoliti ih za komentar našla se u našoj rubrici 'Pitanja & Odgovori'. Pročitajte o čemu se radi u nastavku...

PITANJE:

Dobar dan svima, zamolio bi teen da objavi ovo jer ne znam više što da radim. Naime ja sam gej, privlače me muškarci još od 10. godine, mada mislim da je to još prije krenulo, a sada imam 15. Već puno godina to krijem u sebi jer znam da moji to ne bi dobro prihvatili i uvijek sam se bojao reći, iako je mojoj mami bilo čudno što nikad nisam imao curu. Rekao sam da je to jer ne vjerujem u ljubav, a zapravo sam gej, tek sam joj rekao prije 2 dana, i užasno je to podnijela jer prema njoj se mogu voljeti samo suprotni spolovi. Ne pričamo već otkad sam joj rekao i jako sam tužan. Htio bih da me ona podržava jer mi je majka. Ne znam što da učinim, ne želi pričati sa mnom i govori kako sam ju iznevjerio. Plačem cijele dane jer ne mogu vjerovati da sam gej, da sam barem straight sve bi bilo lakše. Ako mislite da je faza, nije. Ne mogu opisati koliku privlačnost osjećam prema muškom rodu, a nikakvu prema ženskom i tako oduvijek. Molim vas dajte mi savjet što napraviti…

Odgovor Hrabrog telefona:

Dragi mladiću,

za početak bih te htjela pohvaliti što si otvoreno i hrabro progovorio o svojim brigama.

Ako sam dobro shvatila, već dugo u sebi držiš istinu o tome da te privlače muškarci. Nedavno si priznao i majci koja je to teško podnijela. Kažeš da si zbog toga tužan i razočaran. Vjerujem da nije bilo jednostavno ispričati bliskoj osobi kako se osjećaš, pogotovo jer si to neko vrijeme držao za sebe. Većina mladih u takvim i sličnim situacijama osjećaju tjeskobu i opterećenost zbog toga što se boje kako će ljudi iz njihove okoline reagirati na njihovo priznanje. Ponekad, kada okolina na to reagira negativno, mogu se osjećati odbačeno, izolirano, neshvaćeno. Žao mi je čuti da je tvoja majka pokazala otpor prema tome. Rekacije roditelja kojima se dijete prvi put otvori da je homoseksualne orijentacije mogu biti razne, a mnogi od njih upravo zbog početnog šoka i nedovoljne informiranosti, reagiraju otporom i negacijom. Neki roditelji pri početku imaju ideju o tome da seksualna orijentacija funkcionira po principu ˝prekidača˝ koji se može isključiti ili uključiti, ne shvaćajući da to nije nešto što se može promijeniti. Nadalje, većina roditelja misli da dobro poznaju svoju djecu i onda im takva spoznaja može izmijeniti percepciju kakvu su do tada imali, što zahtjeva izmjenu nekih ranijih očekivanja i uvjerenja. Baš kao i ti, roditelji mogu prolaziti kroz različite faze prihvaćanja ili nošenja sa novim saznanjem. Jasno mi je da bi više od svega volio da te mama podržava u tome, no ponekad je put do toga nešto duži nego što bismo mi htjeli te zahtjeva puno strpljenja i ustrajnosti.

Ono što bih ti htjela reći je kako je seksualna orijentacija važan dio tvog identiteta i nije nešto što se razvilo preko noći. Značajan dio spoznanje o tome tko smo mi zapravo ide upravo iz priznanja o tome koji nas spol privlači. Ti si napravio veliki korak prema vlastitoj identifikaciji i samoprihvaćanju, i na tome ti čestitam. Jasno mi je da trenutno osjećaš razočarenje zbog mamine nepodržavajuće reakcije, no važno mi je da znaš kako nijedna seksualna orijentacijanije ništa loše ili pogrešno, to je sastavni dio ljudskog života i ljudske prirode. Možda će mami trebati neko vrijeme da prihvati i podrži tvoje priznanje, a bilo bi dobro da na tom putu imaš u svojoj okolini nekoga tko će ti pružiti podršku i snagu kako bi se mogao u potpunosti izraziti. Pitam se postoji li netko s kim možeš otvoreno pričati o svemu ili netko za koga vjeruješ da bi podržao tvoje priznanje. Mladima obično bude lakše kada imaju nekoga s kim bi mogli podijeliti svoje misli, nedoumice, osjećaje. Postoje mnoge udruge koje pružaju podršku mladima koji se nose sa sličnim brigama, a jedna od njih je Udruga Lori (https://www.lori.hr/) kojoj se možeš javiti za besplatno savjetovanje.

Voljela bih čuti što misliš o svemu tome. Ako osjetiš potrebu za razgovorom, uvijek nam se možeš javiti i na liniju Hrabrog telefona za djecu i mlade na broj 116 111 radnim danom od 9 do 20 sati ili na chat svakim radnim danom od 15 do 19 sati. Također, dostupni smo putem e-mail adrese savjet@hrabritelefon.hr. Linija Hrabrog telefona je anonimna i povjerljiva, a na njoj rade educirani savjetovatelji koji će te uvijek rado saslušati i pružiti podršku.

Želim ti puno strpljenja i hrabrosti na putu samootkrivanja i prihvaćanja – predivan si baš takav kakav jesi!

Tople pozdrave šalje ti,

tvoj Hrabri telefon

Pogledajte još:

'Svaki dan ja sam jako usamljena - doslovno osjećam fizičku bol i jako sam nesretna' HELP

'Moj očuh svaki drugi dan napada mene, moju sestru i mamu' HELP

'I kako me nitko ne želi saslušati željela sam da makar negdje napišem dio svoje priče' HELP