'Tuga me povuče i brojne misli mi se krenu motati po glavi, samo što ne padnem u depresiju ' HELP
Neke priče ne usudimo se komentirati sami pa u pomoć zovemo njih – jer problem je manji kad se podijeli. Hrabri telefon je tu za sve vas koji se osjećate loše, kada vas muče obiteljski, ljubavni ili neki drugi problemi.
Ovotjedna priča koju smo odlučili podijeliti s njima i zamoliti ih za komentar našla se u našoj rubrici 'Pitanja & Odgovori'. Pročitajte o čemu se radi u nastavku...
PITANJE:
Možda vam je stvarno dosta pitanja tipa kakvog ću ja opisati, ali trebam, želim pomoć. Unaprijed se ispričavam na duljini teksta, ali hvala svima koji pročitaju. Jedno vrijeme sam se smatrala dosta ružnom osobom, imam neravan nos, čak mogu reći i malu zaobljenost na vrhu nosa, četvrtasto lice i malo sam tamnije puti. Nasreću, s vremenom sam kliknula i prihvatila mane pa sada kada se nekad pogledam u ogledalo budem zadovoljna svojim izgledom, a budući da imam dužu kosu, znam ponekad prekriti rubove lica ukoliko nisam raspoložena taj dan. Time 'sakrivam' krajnji oblik lica, ponavljam, radim to kad nisam raspoložena i da, znam, jadno je. Uglavnom, 63 kg na 160 cm. Ta 'debljina' se primijeti samo u nogama i stražnjici, dok stomak ni ne viri toliko. Odlično izgledam, ali nažalost, okolina koja me okružuje mi je srušila samopouzdanje šireći priče kako smrdim. Da budem iskrena, ulaskom u pubertet kreće razvijanje tijela i pojačano lučenje mirisa, a taj miris se izrazito izrazio na meni. Držim higijenu i sve, ali kada imamo tjelesni ili kad sam pod stresom, jednostavno se taj miris osjeti. Koristim dezić, mijenjam majice, čak sam i išla kod doktorice koja mi je rekla da ništa ne brinem jer je to normalno pogotovo sad kad sam u pubertetu. E pa nije normalno! Jednostavno, smrduckam više nego većina mojih vršnjaka. Zašto to spominjem? Zato što kada živiš u malom mjestu kao ja, priče se prošire u kratkom roku. S obzirom na depresivnu i sje**** prošlost, ovo me je dodatno uništilo i zbog toga jednostavno ne vjerujem više u ljubav. Rekli biste da sam mlada, ima još vremena za ljubav tipa tako nešto, ali ja ne pričam o tipičnoj ljubavi. Pričam o toj nekoj površnoj tako reći. Nažalost, dotične su mi se osobe svidjele I NIKAD NIJE BILO UZVRAĆENO. S vremenom se pomirim s činjenicom da me ovdje ništa ne čeka, da neće biti ničega, nikom se neću svidjeti, ali usprkos svemu, tuga me povuče i brojne misli mi se krenu motati po glavi, samo što ne padnem u depresiju. Trebam pomoć, ne sramim se reći, ali ne znam kako jednostavno da ju dobijem. Bezbroj puta mi se dogodilo da dotične osobe pokažu zanimanje, a na kraju 'se ohlade'. Ne mogu više izdržati to davanje lažne nade, ne mogu. Ne mogu reći mami (tatu nemam) jer nemamo dovoljno dobar odnos za to. Pored dva brata i mame, nemam više nikog. Rodbina se odselila, svugdje smo raštrkani. Pomoć...
Odgovor Hrabrog telefona:
Draga djevojko,
drago mi je što si odlučila potražiti pomoć i vjerujem kako je za to potrebno hrabrosti i snage za koju vidim da imaš u sebi.
Čitajući što si napisala, rastužila me situacija u kojoj se nalaziš te ti prije svega želim reći da mi je žao što takvo što proživljavaš. Brige o kojima pišeš odnose se na tvoju sliku o sebi i odnose koje imaš s osobama iz svoje okoline. Ako sam dobro razumjela, narušeno ti je samopouzdanje i vršnjaci te zadirkuju zbog pojačanog lučenja mirisa. Kažeš da se osjećaš nesretno i ne vjeruješ da možeš pronaći ljubav. Dojma sam da se osjećaš usamljeno i da iz svoje okoline ne dobivaš podršku koja ti je potrebna.
Ogovaranje je oblik vršnjačkog nasilja i, kao i drugi oblici nasilja, može ostaviti posljedice po zdravlje i dobrobit ugrožene osobe. Htjela bih ti reći da nitko nema pravo ponašati se prema tebi na način koji te povrjeđuje i da ničime nisi mogla to zaslužiti. Želim te pohvaliti jer si ova ponašanja prepoznala kao neprimjerena i važno je da se ona što prije zaustave.
Zabrinulo me što te tuga prevlada kada misliš da se nikom nećeš svidjeti i da ti se brojne misli počnu vrtjeti po glavi pa se pitam kakve su to misli. Vjerujem da se možeš osjećati bespomoćno kad ti se čini da ne možeš utjecati na fizičke promjene koje ti se događaju i reakcije drugih osoba te da je teško zamisliti da situacija može biti drugačija. Korisno je podsjetiti se kako svi osjećaji, misli, odnosi s drugima kao i promjene na tijelu, nisu stalni te da postoje načini na koje ih možeš mijenjati i prilagoditi se na njihovu promjenjivost. Stekla sam dojam da si hrabra i snažna djevojka i da si motivirana raditi na tome da se s vremenom osjećaš sretnije i zadovoljnije. Važno je da u tim koracima nisi sama, stoga mi je drago da si već potražila pomoć liječnika i da i dalje ustraješ u traženju pomoći javljanjem nama.
Napisala si da se nemaš kome povjeriti i žao mi je što se tako osjećaš. Želim ti reći da je prirodno, s obzirom na to što doživljavaš, da se ponekad osjećaš usamljeno, tužno, bespomoćno, ali ako te ti osjećaji počnu preplavljivati i otežavati ti svakodnevicu, bitno je da potražiš pomoć odraslih osoba i stručnjaka mentalnog zdravlja. Pitam se kako ti se čini da razgovaraš s nastavnikom od povjerenja vezano za zadirkivanje koje doživljavaš. Osim njemu, možeš se obratiti i stručnim suradnicima u školi, kao što su psiholog ili pedagog, čija je uloga zaustaviti vršnjačko nasilje i pružiti ti potrebnu podršku. Psiholozi su educirani i o načinima suočavanja s mislima i osjećajima te posjeduju znanja o ljudskim odnosima, što uključuje i brige koje si opisala vezane za romantične odnose. Osim u školi, možeš se obratiti psihologu preko uputnice liječnika obiteljske medicine. Pitam se kako ti se to čini i bi li o tome mogla razgovarati sa svojom mamom. U međuvremenu, kreativno izražavanje vlastitih misli kroz pisanje, crtanje ili glazbu, može ti pomoći shvatiti kako se osjećaš te je dobar način suočavanja s osjećajima. Rekla si da si prihvatila svoj fizički izgled, za što bi te htjela pohvaliti i želim ti reći da je prihvaćanje sebe onakvom kakva jesi prvi korak za jačanje samopouzdanja.
Ako u bilo kojem trenutku osjetiš da želiš razgovarati s nekime, podijeliti svoje brige i dobiti podršku, možeš nas nazvati besplatnu savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za djecu na broj 116 111 svakim radnim danom od 9 do 20 sati, obratiti nam se preko chata svakim radnim danom od 15 do 19 sati ili putem e-maila na savjet@hrabritelefon.hr.
Želi ti svu sreću te šalje puno snažnih pozdrava,
tvoj Hrabri telefon
Pogledajte još:
'Neki dečki iz četvrtog srednjeg me od drugog srednjeg sprdaju i ismijavaju' HELP
'U zadnje vrijeme sve više i više razmišljam kako ću kad mi umru mama i tata' HELP
'Što kada se zaljubite u osobu koja pati od depresije' HELP
12:22 / 04.02.2022.
'Gubim živce jer moja'majka' stalno preokreće sve na neku svađu' HELP
14:51 / 28.01.2022.