${intro}
29.05.2020
Slika nije pronađena
Neke priče ne usudimo se komentirati sami pa u pomoć zovemo njih – jer problem je manji kad se podijeli. Hrabri telefon je tu za sve vas koji se osjećate loše, kada vas muče obiteljski, ljubavni ili neki drugi problemi.
Ovotjedna priča koju smo odlučili podijeliti s njima i zamoliti ih za komentar našla se u našoj rubrici 'Pitanja & Odgovori'. Pročitajte o čemu se radi u nastavku...
PITANJE:
Svi su me ostavili. Nitko, ali apsolutno nitko ne želi pričati sa mnom. Sve prijatelje koje sam imala na Snapchatu su me removali ili blokirali, a ništa nisam napravila. Imam jedino dečka, ali želim imati prijatelje. Kad on ode sa svojim prijateljima ja nemam gdje. On me čak i jedini razumije i želi da me razumije. Počela sam piti antidepresive i krijem to od njega. Već sam mnogo puta išla kod psihologa, ali ne pomaže. Osjećam se toliko nemoćno i bezvrijedno i mislim da je jedini način da spriječim ovu bol u sebi je da se ubijem. Ne mogu reći dečku što me muči jer ne želim da se brine. Nedavno je izgubio baku i to ga je jako pogodilo, mislim da bi mu samo povećala brigu. Ne znam više što da radim sa svojim životom, raspadam se totalno. Mislim da mi antidepresivi ništa ne pomažu, ali kad sam ih probala, nisam ih prestala piti.
Odgovor Hrabrog telefona:
Draga djevojko,
hvala što si nam se obratila i ukazala povjerenje. Napisala si da imaš poteškoće s održavanjem prijateljskih veza i da je dečko trenutno jedina osoba koja je uz tebe. Osim toga, kažeš da posjećuješ psihologa, ali osjećaš da ti to ne pomaže te si počela uzimati antidepresive. Kažeš da se osjećaš bespomoćno i bezvrijedno te da su ti se počele javljati suicidalne misli.
Zabrinulo me to što si napisala da misliš da je jedini izlaz iz tvoje situacije to da se ubiješ pa bih se prije svega željela osvrnuti na to. Suicidalne misli najčešće se javljaju kada se problemi čine nerješivima, dugotrajnima i izvan vlastite kontrole. Nekim tinejdžerima se čini da se situacija u kojoj se nalaze neće nikada promijeniti i da im nikada neće biti bolje. Ako sam dobro razumjela, tebi su se ovakve misli počele javljati jer ti se čini da su te svi prijatelji napustili i zaboravili na tebe. Pitam se kada se to počelo događati i jesi li pokušala razgovarati s tim prijateljima i provjeriti s njima što se događa. Kažeš da možeš razgovarati i provoditi vrijeme samo s dečkom, a kada njega nema nemaš se kome obratiti. Žao mi je što se osjećaš usamljeno i izgubljeno. Pitam se u kojim ti se točno trenucima javi želja da se ubiješ i jesi li o tome razmišljala jednom ili u više navrata. Vjerujem da se nije lako nositi sa situacijom koju proživljavaš, ali mi je važno naglasiti da suicid nikad nije rješenje i da uvijek postoje načini kako da ti bude bolje. Pitam se jesi li o tome razgovarala s nekom odraslom osobom od povjerenja ili sa psihologom kojeg posjećuješ. Važno je da takve misli ne zadržavaš za sebe, već da ih podijeliš s nekime. Psiholog je stručna osoba s iskustvom koja ti u ovim trenucima može pružiti podršku i smjernice kako da postupiš u trenucima kad imaš dojam da je bol neizdrživa. Možeš napraviti i sigurnosni plan u slučaju želje za suicidom. Taj plan može sadržavati kontakte važnih osoba kojima se možeš obratiti za pomoć, kao što su neki od članova obitelji, liječnik, psiholog, telefonske linije za pomoć (Hrabri telefon, Centar za krizna stanja). Ono što ti još može pomoći je da napraviš pisani raspored svojih aktivnosti za svaki dan i pokušaš ga se čim više pridržavati jer održavanje dnevnih rutina može dati osjećaj kontrole nad vlastitim životom. Također, možeš izaći van na sunce ili u prirodu jer ona djeluje opuštajuće te doprinosi i tjelesnom i psihičkom zdravlju. Možeš i vježbati jer se na taj način izlučuju endorfini, hormoni odgovorni za dobro raspoloženje, smanjuje se stres i poboljšava se emocionalno stanje. Osim toga, pokušaj se prisjetiti svojih osobnih ciljeva. To mogu biti ciljevi poput odlaska na neko specifično mjesto, pronalaženje nove slobodne aktivnosti, kupovina nove knjige, bavljenje nekim hobijem ili aktivnošću koja te ispunjava. Pitam se kako ti se čine ovi prijedlozi. Čini mi se da ti oni mogu pomoći da se osjećaš bolje u trenucima kad ti je teško, ali kako bi dugoročno bila bolje bitno je podijeliti to kako se osjećaš sa stručnom osobom koja ti može pružiti pomoć i podršku. Na kraju bih te voljela pohvaliti za hrabrost, za to što si osvijestila da imaš određene poteškoće i odlučila se suočiti s njima te tako pomoći samoj sebi. Želim ti da ostaneš hrabra,ustrajna, da vjeruješ u sebe i potražiš podršku drugih.
Voljela bih da nam se javiš na besplatnu i anonimnu liniju Hrabrog telefona za djecu na broj 116 111 svakim radnim danom od 9 do 15 sati. Ako ti je ipak draže pisati, možeš nam se javiti na chat svakim radnim danom od 15 do 19 sati ili na e-mail savjet@hrabritelefon.hr.
Puno te pozdravlja,
tvoj Hrabri telefon
Foto: Giphy/ Shutterstock.com – Stock-Asso
M.T./ Hrabri telefon
Pogledajte još:
'Imam 14 god i trenutačno ne znam što sa životom. Cijeli dan sam depresivna, plačem...' HELP
'Imam 17 godina i molila bih pomoć, ne znam kome da se obratim bez da itko sazna' HELP
Više iz rubrike
