'OKP i nedruštvenost me muče... Gdje i kako da potražim pomoć?' HELP

Nakon prvih simptoma opsesivno-kompulzivnog poremećaja, pojavilo ih se još, kao i simptomi asocijalnosti... Sigurni smo da će se u njezinim problemima prepoznati mnogi.

U trendu NE OSTAVLJAJU DOBAR DOJAM Navike koje vas čine slabom osobom: 13 ponašanja kojima govorite da nemate karakter ČITAJTE NEVERBALNE ZNAKOVE Prepoznajte osobu koja je lažni prijatelj i potajno vaš hejter: Evo kako ju odaje govor tijela OSNOVNI KOMADI Želite izgledati moderno ovog ljeta? 12 odjevnih komada koji će vam u tome pomoći

PITANJE: OKP i asocijalnost...?

Prvo pitanje se odnosi na OKP (opsesivno-kompulzivni poremećaj). Nikad nisam išla kod psihologa, ali sam nedavno saznala preko interneta nešto više o tome. Kao mala, to je bio broj 4, cijeli moj život je bio podređen tom broju. Sve što sam radila, morala sam 4 puta. Također sam se bojala izgovoriti ga i to nisam napravila do 8. godine otprilike. To se kasnije pojavljivalo s vremena na vrijeme. Sada je i to i opsesija simetrijom pokreta. To znači da ako nešto napravim jednom rukom, moram i drugom. Ako netko uperi svjetlost u moju lijevu ruku, mora i u desnu. Također ne mogu podnijeti kada se npr. obriše pod i kada se krene sušiti, ja moram izaći. To mi stvara veliku nervozu, nekad i napadaj panike, mučninu itd.
ODGOVOR HRABROG TELEFONA:

Ako sam dobro shvatila iz tvog upita, smatraš da imaš opsesivno-kompulzivni poremećaj i da si asocijalna. Navodiš da si neke od simptoma OKP-a imala već s 4 godine te da se trenutno manifestiraju kroz potrebu za simetrijom pokreta i osjećajima panike, nervoze i mučnine u nekim drugim situacijama. Isto tako, kažeš da si u posljednje vrijeme primijetila kako ti ne odgovara biti u blizini više osoba. Vjerujem da ti može biti teško i opterećujuće nositi se sa svime opisanim te da te isti znaju ograničavati u svakodnevici. Žao mi je što se tako osjećaš. S obzirom na sve napisano, primjećujem kako si se dosad puno informirala o opsesivno-kompulzivnom poremećaju i socijalnoj anksioznosti te vjerujem da si time dobila osnovne informacije o samim poremećajima. No, važno je reći ti kako je za postavljanje određene dijagnoze kod osobe potrebno potražiti mišljenje stručnjaka. S obzirom na to da si rekla da imaš 15 godina, pitam se pohađaš li srednju školu te postoji li u njoj školski psiholog kojemu bi se mogla obratiti. Bitno mi je da znaš da opisani poremećaji kao i brojne druge psihičke teškoće nisu razlog za napuštanje doma. Vidim da se trudiš saznati što više o njima kao i o načinima savladavanja istih te. To mi govori da si zaista zrela i savjesna mlada djevojka koja je spremna potražiti pomoć u trenutcima kada joj je ona potrebna kako bi se osjećala bolje. S obzirom na to da si maloljetna, kod psihologa ili psihijatra trebaš ići u pratnji roditelja.

'Dobila sam lošu ocjenu iz matke, a ljudi koje nazivam roditeljima će me ubiti ako odu u školu' HELP