${intro}
4.06.2021
Slika nije pronađena
Neke priče ne usudimo se komentirati sami pa u pomoć zovemo njih – jer problem je manji kad se podijeli. Hrabri telefon je tu za sve vas koji se osjećate loše, kada vas muče obiteljski, ljubavni ili neki drugi problemi.
Ovotjedna priča koju smo odlučili podijeliti s njima i zamoliti ih za komentar našla se u našoj rubrici 'Pitanja & Odgovori'. Pročitajte o čemu se radi u nastavku...
PITANJE:
E ovako... Imam 17 godina i prije sam se često rezala te sam sada opet počela. Uopće ne znam kako da sve sklopim u jednu priču koju mogu ovdje napisati. Jako mi je teško jer apsolutno nikom ne vjerujem. Imam prijatelje, ali ne vjerujem im toliko da im se želim povjeriti. Uvijek imam osjećaj da se nikad nisam trebala roditi. Ono što me zbunjuje i u čemu je moj najveći problem je to što sam ja svega toga svjesna i pokušavam razmišljati na različite načine. Dajem odlične savjete, a sama sam u velikim problemima. Također, užasno teško podnosim sitnice i jako sam razdražljiva, ali kada je neka velika stvar u pitanju maksimalno se suzdržim od suza zbog drugih ljudi oko mene. Želim otići k psihologu, ali jednostavno se bojim. To je neki neopisivi strah. Jako se bojim da ću upasti u još veću depresiju iz koje se neću izvući. Uz sve to, muči me fizika iz koje imam stvarno užasne ocjene i užasnu profesoricu (po mišljenju 90 % učenika). Zbog te fizike odustala sam od svih drugih predmeta iako mogu imati 4/5 iz većine njih. Također, udaljila sam se od najbolje prijateljice iz nekog neobjašnjivog razloga, jednostavno se dogodilo i više nismo kao prije. Jednostavno smo izgubile onaj neki vibe i ja ju i dalje jako volim i stalo mi je do našeg prijateljstva, ali mislim da se nema smisla truditi jer je jasno da njoj nije stalo kao prije. Uvijek sam joj govorila da se makne od mene jer ću ju uništiti pa me je možda i poslušala sada. Kad god se režem ili se poželim baš ubiti, uvijek me nešto spriječi. Onaj neki sitni djelić u meni koji mi kaže da to nije rješenje. Ali zapravo ne znam što je rješenje? Slomljen je apsolutno svaki dio mene i strah me je da ću to previše prenijeti na druge ljude, a to ne želim. Stalo mi je do drugih, stalo mi je do toga da se oni osjećaju dobro i u 90 % slučajeva stavljam tuđe potrebe ispred svojih zato što smatram da su apsolutno svi bolji od mene i da svi zaslužuju sve najbolje. Iz dana u dan se sve više lomim i neke životne situacije me stvarno bacaju na dno. Ne pronalazim nikakvu motivaciju, ništa zbog čega bih se htjela truditi. Imam jednog prijatelja koji je bio tu za mene kada sam proživljavala neke teške stvari i s kojim uvijek mogu porazgovarati o onome što me muči i mogu reći da je možda jedina osoba kojoj onako istinski vjerujem, jer svi kojima sam govorila da ne govore neke stvari su uglavnom to rekli 'iz najbolje namjere', dok on nije. Problem je u tome što mu jednostavno ne želim smetati i dosađivati svojim problemima, iako on kaže da mu ne smetam. Rezanje je nažalost jedina stvar u kojoj pronalazim neku utjehu. Znam da to neće riješiti moje probleme, ali osjećam se neopisivo dobro kad si nanesem tu bol jer se koncentriram na to i smetnem misli sa svih problema. Imam samo 17 godina, a stvarno osjećam da više nikad u životu ne budem bila sretna jer se stvarno ne sjećam kad sam bila onako istinski sretna zbog nečeg. Jedino sto me nasmijava i što mi skreće pozornost su prijatelji koji zbijaju šale i zbog toga ih jako volim, jer da nema njih, ne bi bilo ni mene više vjerojatno. Bez obzira na to koliko se loše i teško osjećala, uživam u tome kad vidim da se oni smiju i zezaju baš zbog toga što ih volim pa mi je drago da se bar netko oko mene smije.
Odgovor Hrabrog telefona:
Draga djevojko,
voljela bih ti reći kako mi je drago što si odlučila podijeliti teškoće s kojima se suočavaš i pronaći oslonac i potporu u razdoblju kroz koje prolaziš. Opisala si mnoštvo teških osjećaja s kojima se nosiš te rekla da se osjećaš depresivno i da imaš suicidalne misli. Žao mi je to čuti i zabrinula sam se za tvoju dobrobit i zdravlje.
Samoozljeđivanje najčešće predstavlja reakciju osobe na stresne događaje te može dovesti do ozbiljnih posljedica. Neki mladi koji se samoozljeđuju tvrde da im to pomaže da ne razmišljaju o teškoćama koje imaju, da se na taj način kažnjavaju ili dobivaju osjećaj kontrole, osjećaju olakšanje ili izražavaju emocionalnu bol koju ne mogu izdržati. Kažeš da ti rezanje trenutno olakšava bol i pomaže da zaboraviš na probleme koji te muče. No, iako se nakon samoozljeđivanja kratkoročno možeš osjetiti bolje, to nije dugoročno rješenje i može narušiti tvoje tjelesno i psihičko zdravlje.
Htjela bih da budeš svjesna da nitko ne bi smio prolaziti kroz teške situacije bez potpore bližnjih. Drago mi je da te vesele drugi ljudi i da imaš prijatelja kojem se možeš povjeriti. Također, drago mi je čuti da bi voljela razgovarati sa školskih psihologom. Vjerujem da se bojiš povjeriti se stručnoj osobi i želim da znaš da su takvi osjećaji prirodni i uobičajeni kad pred nepoznatom osobom govoriš o osobnim temama. Isto tako, odrasle osobe iz škole tu su za učenike koji imaju razne teškoće, od onih s učenjem, preko odnosa s prijateljima sve do obiteljskih odnosa. Imaju posebno obrazovanje i iskustvo rada s mladima koji prolaze kroz razne životne izazove. Oni bi kroz stručan pristup u razgovoru mogli biti tu uz tebe čak i kada to nisi u mogućnosti podijeliti sa svojim bližnjima.
Za kraj, voljela bih ti predložiti nekoliko stvari koje možeš sama napraviti, a možda bi ti mogle pomoći lakše prebroditi trenutke u kojima imaš potrebu rezati se. Na primjer, mogla bi svoje osjećaje i misli u tim trenucima zapisivati u dnevnik. Pisanje dnevnika moglo bi ti omogućiti da u privatnosti jasno izraziš svoje misli i emocije. Kako bi umirila svoje tijelo, može ti pomoći i topla kupka ili tuš ili se možeš ogrnuti toplom dekom i gledati omiljenu TV seriju. Još bih te htjela potaknuti da razmisliš o tome postoji li možda neka glazba koju posebno voliš slušati kada ti je teško ili hobi kojim se baviš izvan škole, a pomaže ti u pomicanju pažnje sa poteškoća i čini da se bolje osjećaš. To su neke od stvari koje na svakodnevnoj razini možeš koristiti kako bi si malo olakšala. https://tinejdzeri.hrabritelefon.hr/clanci/samoozljedivanje-kako-si-pomoci/
Bilo bi mi drago da još razgovaramo o ovoj situaciji zato što je važno kako se osjećaš i voljela bih da se situacija u kojoj se nalaziš s vremenom promijeni. Potičem te da nazoveš savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za djecu koja radi svakim radnim danom od 9 do 20 sati na broju 116 111. Ako ti je ipak ugodnije pisati, možeš se javiti i na chat svakim radnim danom od 15 do 19 sati.
Još jednom te želim pohvaliti što si odlučila potražiti pomoć. Želim ti puno snage i hrabrosti, kako u ovoj situaciji, tako i u daljnjim situacijama u tvom životu. Stekla sam dojam da si hrabra mlada osoba i i vjerujem da možeš savladati teškoće uz podršku koju zaslužuješ.
Puno toplih pozdrava ti šalje,
tvoj Hrabri telefon
Pogledajte još:
'Prije 7 dana sam izgubila dečka, poginuo je u saobraćajnoj nesreći.' HELP
'Unazad godinu dana sam postao jako anksiozan i depresivan zbog škole, nemam volje ni za čim' HELP
Više iz rubrike
