Jelo u kojem svi uživamo i kojeg uvijek rado volimo vidjeti na našem stolu je zasigurno pizza, koja vjerovali ili ne, ima poprilično dugu i zanimljivu povijest.
Još u starom Egiptu bio je običaj da se u čast proslave faraonovog rođendana jedu komadići pečenog tijesta ukrašeni aromatičnim biljem. Slično jelo poznavali su i stari narodi na cijelom području Mediterana, pa se tako u antičkoj Grčkoj pekao kruh s dodatkom raznog začinskog bilja, luka i češnjaka, koji se zvao plakous.
Recept su ubrzo preuzeli Rimljani, koji su na podlogu od tankog tijesta dodavali i razne umake.
No, da bi bila razvijena do savršenstva, pizza je trebala pasti u ruke Talijana. Na samom jugu Italije, točnije u Napulju, u šesnaestom stoljeću pekari su osmislili tijesto pomoću kojeg su provjeravali je li peć dovoljno zagrijana. Malo po malo, na njega su počeli stavljati sol, ulje i rajčicu, što se brzo pokazalo kao pun pogodak.
Ovakvo jelo bilo je omiljeno među siromašnim gradskim stanovništvom, jer njegova cijena nije bila visoka, a uskoro se pizza počela prodavati na uličnim štandovima i u pekarnicama, koje su bile i omiljeno mjesto za sastajanje, čavrljanje i pretresanje raznih novosti.
Pizza je tako u početku bila jelo za siromašno građanstvo, no početkom sedamnaestog stoljeća otkrili su je i talijanski plemići, pa je tako poznato da je kralj Ferdinand II bio veliki ljubitelj pizze te je čak imao i svog omiljenog pizzaiola (majstora u spravljanju pizze).
Omiljena i tražena, pizza tako počinje dobivati sve bogatije sastojke, kao što su npr. sir i inćuni, a najpoznatiji recept igrom prilika osmislio je Raffaele Esposito, vlasnik pizzerije 'Pietro e Basta' u Napulju, koji je zajedno sa suprugom Rosom bio pozvan na dvor kako bi pripremio pizzu za kraljicu Margheritu.
Bračni je par tako kraljevskoj obitelji ponudio tri pizze: pizza alla mastunicola, koja se sastojala od masti, sira i bosiljka, pizza alla marinara, koja je uz rajčicu, češnjak i ulje sadržavala i začin origano te pizza pomodoro e mozzarella, koja je bila spravljena od rajčice, ulja, bosiljka i mozzarelle. Kada je kraljica zamijetila da boje te pizze nalikuju bojama koje predstavljaju Italiju izabrala je upravo nju, a nakon što ju je kušala, zasula je Raffaela i Rosu pohvalama i komplimentima. Samo dan nakon toga u njihovoj je pizzeriji predstavljena i nova vrstu pizze – margherita.
Danas naravno postoje razni recepti za spravljanje pizze, a obično se spominju dvije vrste, tzv. napolitanska i rimska pizza, koje se razlikuju u debljini tijesta. Tako će po napolitanskoj školi tijesto za pizzu biti tanko, a nadjev skroman, dok će ona rimska imati debelo tijesto i obilan nadjev.
Bez obzira koju vrstu preferirate, slobodno i sami možete izmisliti svoj recept s omiljenim vam sastojcima i kombinacijama.
Vrlo zanimljive su one u kojima se koriste slatki nadjevi, poput pizze s Nutellom ili ananasom, a nas zanima koja je vaša omiljena pizza te volite li više jednostavnije ili bogatije sastojke?
Vrijeme je za pizzu... gladni?
