Razmišljanje razočarane tinejdžerice - 'Ljubav se mjeri lajkovima i brojem srčeka u inboxu'

Živimo u vremenu gdje je  pojam ključan za ljudski život i najveći uzrok sreće, izvrnut već od mladih dana.

Danas mladi misle da o ljubavi znaju sve, dok zapravo ne znaju ništa. Ljubav se danas mjeri lajkovima, količinom srčeka i ostalih emotikona poslanih u inboxu, nekim lažnim i prenaglim izgovaranjem onih dviju malih slatkih riječi, i tada, naposljetku, slamanjem srca mladim djevojkama koje žive u lažnom balonu ljubavi koji su si zapravo same, modernom tehnologijom, stvorile.

Iako kao osoba nisam neki romantičar, kada pogledam kako današnje mlade ljubavi izgledaju, više težim onim ljubavnim pričama koje su prije toga, doživljavali naši roditelji i bake i djedovi. Kada su se slala ljubavna pisma, slušali Prljavci i Bijelo dugme na nekom zidiću na kojem su se svi okupljali, dok se danas poveznice pjesama dijele također na zidu, ali onom lažnom, Facebooku zidu, gdje se danas, moderne ekipe okupljaju i „doživljavaju“ ljubavi.

Puno bi više voljela neku šašavu, ali ljubavnu priču koju bi za dvadesetak godina, rado pričala,o dečku koji mi je bacao kamenčiće na prozor u gluho doba noći naljutivši mene, mog psa, a bome i susjede, i o dečku koji bi mi, možda, jednog dana postao i budući muž kao što je mojoj majci postao moj otac. Tužno je to što su danas djevojčice od 15,16 godina bile već u velikom nizu 'ozbiljnih veza', što one o slomljenom srcu znaju sve, jer ipak, “s Markom je bila u vezi dva tjedna i onda je Marini stavio srce na zid, a Marina joj je najbolja frendica pa je nastala svađa u kojoj je jadan Marko od 15 godina proglašen glavnim ženskarom pa je dobio nogu“.

Živim u vremenu kada mladi imaju krive slike ljubavi, principe i očekivanja. Mlade cure očekuju da tako izgleda slomljeno srce, no one o ljubavi nemaju pojma. Niti će imati pojma kako je to imati slomljeno srce, dok se trebaš stalno uzalud boriti, nadati, očekivati, dobivati pa isto tako i gubiti, sve to sa smiješkom na licu i golemim strpljenjem za 'moderne ljubavne probleme'. One nemaju pojma da ljubav nisu nikakve fejs veze ili držanje za ruke par školskih odmora, zatim besmisleno dopisivanje kad dođete kući, s tim da jedno od vas dvoje, možda čak i oboje, isto radi i s još 5 drugih osoba.

Ne. Nemaju pojma da su zapravo prave srednjoškolske, mladenačke ljubavi one koje će se pamtiti cijeli život upravo one neostvarene. One kojima uvijek fali toliko malo, koje su uvijek blizu kao dva magneta, ali nikada u potpunosti. One u kojima vas sve okolnosti i ljudi sprečavaju da budete zajedno pa čak i vaš ponos umiješan s dobrom prijateljicom zdravim razumom, ali se srce i dalje opire, nada, dobiva i zatim isto tako iznova i iznova bude slomljeno, ali svejedno iz svega izlazi jače. One ljubavi zbog koje ćeš napraviti tolike ludosti na svoj rizik, ludosti kojih ćeš se uvijek sa smiješkom sjećati kada ćeš se prisjećati svoje mladosti; bilo da je to bježanje od kuće u gluha doba noći samo da se vidiš s tom osobom, krađa cigareta tati samo da si zapušite jer vam se puši, čekanje zore na nekom mjestu koje najljepše gleda na istok i Sunce kako izlazi, opijanje i izvađanje gluposti i pjevanje po samom centru mjesta dok svi normalni ljudi spavaju, gurkanje i škakljanje jedno drugog nasred prazne ceste i još toliko ostalih stvari i sitnica između.

One ljubavi, prve ljubavi, koje zavoliš cijelim srcem i uvijek ćeš ih voljeti jer srce ne zna drugačije čak i ako nikada nisi u potpunosti bio s tom osobom, čak i ako vam je ta osoba slamala srce iznova i iznova i onda naposljetku otišla bez pozdrava nakon doslovce godina provedenih u zajedničkim ludorijama i nekoj ljubavi, bez ljubavi.

E to je slomljeno srce i to je ona prava ljubavna priča koju sam ja uspjela doživjeti i spoznati na pravi način što znači ludo se zaljubiti, voljeti, dobivati, gubiti, nadati se i konstantno razočarati, ali nikad ne prestati cijeniti i voljeti. I trudim se i dalje što više živjeti, uživati u mladosti, s društvom provoditi sate i sate u nekom kafiću ili blesavom mjestu ispred stare osnovne škole jer ću se za 10 godina radije sjećati nečega što je debeli Simon glupo izjavio, a ne sjedenja pred televizorom ili laptopom cijeli dan. Savjetujem svim mladima da se probude, krenu živjeti izvan svih ekrana, nek izađu u život i možda će današnje mlade cure naučiti što doista očekivati u ljubavi i imati malo manje slomljena srca i zatupljene glavice.

T.S.