Lajk za fotografiju, lajk za objavu, lajk za sheranje… je li vam poznata ova terminologija? Ukoliko ste na Facebooku, a velika većina jest, zasigurno vam je sve i više nego dobro poznato.
No, je li vam samo poznato ili ste ovisni o tuđim lajkovima? Ako je tako onda znajte sljedeće – vi ste ovisnik o afirmaciji! Ovisnik o afirmaciji ima stalnu potrebu za emocionalnom podrškom i ohrabrivanjem.
Kroz povijest ova se potreba pokazala ključnom kod preživljavanja kod ljudskog roda, međutim nove su je generacije pomaknule na sasvim novu razinu. I to upravo zbog interneta i društvenih mreža.
Naime, današnje generacije stalno su u potrazi za afirmacijama na društvenim mrežama, a one su u obliku lajkova, dijeljenja, kopiranja i sličnog. Zapravo se sve svodi na to koliko smo ondje zamijećeni. Jednako kako zvijezde traže svojih pet minuta u novinama, TV-u i po internetskim portalima, tako i mi, obični smrtnici konstantno tražimo podršku i divljenje javnosti koja je nama poznata na društvenim mrežama.
Danas tako tinejdžeri stalno stoje povezani na mrežu svih mreža i osvježavaju statuse , i svoje i tuđe. Umjesto da troše vrijeme na čitanje, hobije ili učenje stranog jezika, gledaju u ekran računala ili svojih mobitela i pregledavaju objave ljudi koje zapravo ne vole, do kojih im nije stalo i koje zapravo i ne znaju. U isto vrijeme, važno im je odobravanje tih istih ljudi jer ako za svoju novu fotografiju naslovnice ne dobiju dovoljan broj lajkova, zapravo su luzeri bez prijatelja, zar ne?
No, koliko je zaista važno saznati što je netko sinoć imao za večeru, što je radio prethodnog dana ili kakvu je namještenu fotku stavio na svoj profil? Uopće nije važno, ali mi to svejedno želimo saznati. Jednako kao i što ne znamo zašto trošimo sate i sate za cyberstalking (ili ti cyber uhođenje ili praćenje) neke osobe koju ne znamo, a možda je nikada i nećemo upoznati u četiri oka.
Stoga, možda bi, za promjenu, bilo dobro kada bismo rekli sljedeće:
- Shvaćam da sam živo biće i da postojim bez obzira dobio/la nijedan ili stotinu lajkova.
- Nisam nevidljiv/a iako vic kojeg sam izmislio/la i podijelio/la i koji je bio urnebesno smiješan nitko nije lajkao niti podijelio.
- Imam manje lajkova na Facebooku od većine ljudi iz mog razreda, ali znate što? Baš me briga za to!
- I oni koji mene lajkaju ne čine to zato jer me vole i jer im je stalo do mene već samo zato da dobiju lajk natrag.
Što vi mislite o svemu tome – jesmo li doista došli u fazu da nam lajkovi i slične stvari određuju život? Kako se vi borite protiv toga ili ste dopustili da vas nosi struja? Podijelite svoja iskustva s nama.
N.LJ.J.
