5 trikova za uspješnije učenje

Učenje na jednom mjestu može dovesti do toga da se na drugim lokacijama teže prisjećamo naučenog. Mijenjanje okruženja tokom ponavljanja gradiva značajno poboljšava rezultate učenja. Kako? Mozak tokom učenja stvara veze između gradiva koje trenutno “ulijevamo” u mozak i vanjskih podražaja iz sredine u kojoj se nalazimo (zvukovi, mirisi…). Tako recimo podatak o moruzgvi ili polunametnici imeli ostaje “uskladišten” u mozgu zajedno sa pogledom na prugaste tapete, mirisom novog namještaja i brujanjem glasova iz parkića pred kućom. Ako to isto gradivo sljedeći put pređemo u knjižnici, gledajući u zelenu lampu i osluškujući šaptanje  za susjednim stolom, isto gradivo dobiva nove asocijacije, informacije su obogaćene većim brojem veza u mozgu i tako se bolje zadržavaju u sjećanju.

Mnogo je bolje da češće skačete s predmeta na predmet. Ljudi imaju običaj da određeni dio gradiva zamišljaju kao planinu na koju se treba popeti i preći je prije nego što počnu sa usponom na sljedeću. U stvari, stalno skakanje sa predmeta na predmet, sa zadataka na definicije, sa nepravilnih glagola na konverzaciju i natrag, daje mnogo bolje rezultate. Važno je samo da su teme koje se prepliću međusobno povezane u jednu nad-cjelinu – nema smisla prelaziti s učenja glavnih gradova na uvježbavanje ljestvica na klaviru, a zatim back-handa u tenisu, jer se naučeno iz toliko različitih oblasti nikako ne može povezati i ispreplitati u mozgu.

Smatrate da je strašno to koliko vas profesori “maltretiraju” kontrolnim zadacima i testovima? U stvari, možda bi bilo bolje da vas još ćešće pitaju i provjeravaju. Zašto, pitate se? Zato što kopanje po pamćenju u potrazi za odgovorima na pitanja nastavnika nije samo puka reprodukcija naučenog, već zapravo najkvalitetniji način učenja. Štaviše, što se više mučimo da se prisjetimo nečega, to će nam ta informacija ostati bolje sačuvana za ubuduće. 

Pokušajte ne pisati bilješke na satu već neposredno nakon njega. Bit će vam teško sjetiti se svega što je profesor rekao, ali upravo dok se mozak bude naprezao da ponovi sve što ste čuli, dobar dio toga ćete i naučiti.

Bilo da ste zadovoljni učinkom ili mislite da je moglo bolje, svi su izgledi da nemate pojma koliko dobro ste zaista naučili gradivo tokom jednog “grijanja stolice”. To što ste sa punim razumijevanjem ponovili na glas lekciju koju ste upravo učili ne znači da će vam ona ostati u sjećanju duže od par dana. Sudbina informacija koje ste upravo “usisali” zapravo je još neizvjesna, i zavisi od budućih koraka prilikom ponavljanja i prisjećanja naučenog. 

Eksperimenti pokazuju da uglavnom pogrešno ocjenjujemo vlastiti učinak pri učenju. Oni koji najmanje nauče često su najzadovoljniji efektima učenja, a “agresivne” tehnike za brzo “bubanje” na pamet kontraproduktivne su za dugoročno pamćenje, ali, na žalost, djeluju kao da su učinkovite na prvu loptu. Brzi rezultati ohrabruju, a tehnike kvalitetnog učenja koje se baziraju na prisjećanju i stalnim provjerama znanja u prvi plan stavljanju naše greške i nesigurnosti, pa mogu djelovati obeshrabrujuće. A ljudi upravo uče praveći i ispravljajući greške.

Iako većina nas vjeruje da svi učimo na drugačiji način, znanstvenici tvrde da svi učimo na isti način. Ne postoje vizualni (slika) i auditivni (zvuk) tipovi, razlike u učenju među onima koji koriste lijevu ili desnu polutku mozga itd. Nijedan eksperiment nije dokazao da određeni ljudi informacije primaju brže i bolje ako su predstavljene bilo vizuelno (slikom li grafikonom), zvučno (kada su ispričane) ili kada ono što učimo možemo i da vidimo u prostoru i opipamo.

L.B.