Nažalost, nasilje roditelja nad djetetom je učestaliji problem nego što bi to trebao biti. Međutim, što se događa kad taj roditelj s vremenom u potpunosti izgubi interes za tebe? Kako se postaviti u toj situaciji? Prestati sa svakom vrstom komunikacije? Ili nešto drugo...
Odgovor na pitanje čitateljice: 'Trebam li biti u kontaktu s nasilnim ocem kojeg nije briga?', nude vam educirane savjetnice Hrabrog telefona u nastavku ovog teksta, gdje vam donosimo tipično pitanje i stručni odgovor...
PITANJE:
Kao mala, trpjela sam batine od strane oca, ali ja to nisam vidjela kao problem. Bila sam malo dijete od četiri godine kad sam dobila najveće batine ikad. Ne znam što se dalje izdešavalo, ali su se razveli (mada su i dalje prijatelji). Tog perioda se ne sjećam najbolje. S vremenom smo se jako udaljili i sve se svelo na povremeno viđanje u prolazu. Rijetko me zove i nemamo odnos dijete-roditelj (okej mu je ako pijem, imam dečka, naprosto nisam njegova briga). Bila sam vrlo blizu samoubojstvu, ali sam odustala od svega toga. Trebam li imati neki kontakt s njim ili ne?
ODGOVOR HRABRI TELEFON:
Draga djevojko, hvala ti na javljanju i ukazanom povjerenju. Ako sam dobro shvatila, kao dijete si bila žrtva fizičkog nasilja od strane oca. Kažeš da su se tvoji roditelji razveli, no da se ne sjećaš u potpunosti kako je to izgledalo. Napisala si da sada nemaš blizak odnos s ocem i da ti se čini da ne pridaje puno pažnje tvom životu. Ako sam dobro shvatila, nisi sigurna trebaš li stupiti s njime u kontakt ili ne.
Važno mi je reći ti da nitko ne zaslužuje takvo ponašanje od strane roditelja i žao mi je što ti se to dogodilo. Ne mogu ni zamisliti kako si se tada osjećala. Dužnost roditelja je zaštititi djecu od nasilničkog ponašanja i pružiti mu osjećaj sigurnosti i topline. Roditelj bi trebao biti taj koji će brinuti o djetetu i odnosu koji ima s njim. Vjerujem da se sada možeš osjećati zbunjeno i u nedoumici želiš li uopće uložiti trud u odnos s ocem. Takvi osjećaji su potpuno prirodni u ovoj situaciji i u redu je ako nisi sigurna. Možeš za početak razgovarati s mamom o toj ideji ili pokušati napisati na papir sve ono što bi voljela reći ocu. Važno je da pratiš svoje potrebe i osjećaje te da si uzmeš onoliko vremena koliko ti je potrebno.
Moram priznati da me zabrinulo pročitati da si bila blizu samoubojstvu. Pitam se na što točno misliš kada to kažeš, odnosno jesi li imala ideju kako bi to napravila, jesi li pokušala i ako jesi, na koji način. Isto tako, zanima me jesi li možda s nekim podijelila to. Želim te potaknuti da u takvim situacijama radiš nešto što inače voliš i nešto što ti može pomoći da se odupreš tim mislima i što te opušta. Primjerice, to može biti crtanje, slušanje glazbe ili što god ti odgovara. Isto tako, vrlo je važno da se obratiš odrasloj osobi od povjerenja kako bi dobila odgovarajuću podršku. To može biti netko iz tvoje obitelji, neki profesor, psiholog ili pedagog u školi. Vjerujem da se ponekad možeš osjećati preplavljeno, no tvoj je život vrijedan i vjerujem da uz podršku i pomoć drugih se možeš osjećati sretnije i prebroditi teškoće na koje naiđeš.
Voljela bih i da nam se javiš na anonimnu i besplatnu liniju za djecu Hrabrog telefona na broj 116 111 koja je otvorena svakim radnim danom od 9 do 20 sati ili putem chata radnim danima od 17 do 20 sati. Tamo možeš s educiranim volonterima razgovarati o osjećajima koji ti se javljaju ili pokušati osmisliti način kako pristupiti ocu. Tu smo za tebe.
Puno te pozdravlja, tvoj Hrabri telefon.
Foto: Giphy/Shutterstock
M.S.K./ Hrabri telefon
Provjeri još...
'Nitko me ne želi u svojem društvu – kako da steknem prijatelje?' HELP