'Divljala sam i plakala, a tijelo mi je trnulo' – što napraviti od depre nastane veći problem?

Budući da nam se često obraćate u situacijama kada se osjećate loše i kada vas muče obiteljski ili ljubavni problemi te poteškoće s učenjem i prijateljima, odlučili smo pozvati naše prijatelje s Hrabrog telefona da priskoče u pomoć i ponude vam rješenja i savjete.

PITANJE:

Ovako, imam 14 god. Ne znam više kako bih opisala ovu situaciju, ali ja mislim da sam psihički nestabilna. Znam, reći ćete da je to sve normalno u tinejdžerskim godinama, ali ovo je totalno drugačije od normalne tinejdžerske depre. Imam prijateljicu koja je u sličnom problemu, mi nemamo nikoga nego jedna drugu, i oboje smo u velikoj depri i puno puta se posvađamo i par puta smo iznevjerile jedna drugu, ali sad kad smo obje saznale za našu depru više se ne svađamo i jedna drugoj smo podrška. Da ne duljim, sve je bilo umjereno i to ludilo i depra i anoreksija, ali prije par dana, kad smo bile na izletu, nas dvije smo se odvojile i pričale smo o životu i odjednom sam počela plakati i nakon toga sam jednostavno podivljala. Nisam se mogla smiriti, ona mi je drmala tijelo ošamarila me je par puta, ali ja sam divljala. Derala sam se iz sveg glasa. Pošto smo bile na velikom betonskom stadionu, ja sam legla, uzela sam polu praznu flašu u kojoj je bila voda i počela ju stiskati rukama. Cijelo tijelo mi je utrnulo i nisam mogla strgnuti šaku. Trajalo je 5-10 min. I prestalo je, tada se odmaknula od mene možda 5 metara i legla na beton kao i ja. Plakala je kao i ja. Pokušala je biti tiha, ali ja sam ipak čula njezino jecanje. Ne znam više što da radim, da li su se vama dešavali takvi napadi i kako to mogu sama riješiti? Stvarno ne želim uplitati odrasle, ionako me roditelji i stariji brat ne primjećuju i ne vjeruju u mene, uvijek su me tukli kao malu i govorili ružne rijeci, nikad nisam imala svoju privatnost, i ja sam uvijek bila kriva kad njima nešto ne ide u životu... Ovako bi me samo proglasili ludom do kraja života. Više ni ne znam koliko puta sam se htjela ubiti, za to nitko ne zna osim moje BFF koja ima iste probleme. Inače, ako je važno, ona i ja smo BFF već 8 god. Pomoć, molim vas.

ODGOVOR HRABRI TELEFON:

Draga djevojko, hvala ti što si nam se obratila i ukazala povjerenje. Kažeš da imaš dojam da patiš od depresije i pitaš se jesi li psihički stabilna, a opisala si situaciju u kojoj si se rasplakala i nisi se neko vrijeme mogla smiriti. Napisala si i da imaš prijateljicu s kojom si ranije prolazila kroz sukobe, no zbližile ste se otkad ste saznale da i jedna i druga mislite da imate teškoća s depresijom i anoreksijom. Pitaš se kako si pomoći, ali ne želiš uključivati odrasle jer misliš da ti ne bi pomogli. 

Depresija u svakodnevici – kako funkcionirati kada ti je svega dosta i bijes zavlada?