Depresija u svakodnevici – kako funkcionirati kada ti je svega dosta i bijes zavlada?
Budući da nam se često obraćate u situacijama kada se osjećate loše i kada vas muče obiteljski ili ljubavni problemi te poteškoće s učenjem i prijateljima, odlučili smo pozvati naše prijatelje s Hrabrog telefona da priskoče u pomoć i ponude vam rješenja i savjete.
PITANJE:
Imam 14 godina i u zadnje vrijeme sam u depresiji. Nemam prijatelja s kojima mogu izlaziti, imam prijateljice s treninga, ali nikad se ne družimo. Moja sestra me jako živcira jer nigdje ne želi ići sa mnom, a ja s njom moram svugdje. Pitam ju da ostane sa mnom nakon treninga gledati utakmicu, ali ne želi jer kaže da mora učiti, a onda kad dođemo kući gleda TV. Tata mi stalno govori da pospremim sobu, a stalno je razbacana zbog moje dvije sestre s kojima moram dijeliti sobu. Mama mi stalno govori da učim, znam da želi sve najbolje za mene, ali nemam snage za učenje. Brat mi stalno govori da ću proći razred s 2, provocira me i stalno me tjera da prošetam psa, znam da je to moja odgovornost, ali i on ima noge i ruke. U školi sam svaki dan s ljudima koji mi idu na živce, pola njih se cijeli sat glupo smije stvarima koje nisu smiješne. Prije mjesec dana sam se prestala družiti s najboljom prijateljicom jer je homofobična, a ja sam biseksualna. Svako jutro kasnim u školu jer kad se sjetim da moram u školu nadam se da ću zaspati. Čak mi ne smeta to što nemam prijatelja jer volim biti sama doma i gledati seriju, ali to nije moguće jer imam dva brata i dvije sestre i živimo u stanu pa nikada nemam mira nasamo. Jednostavno ne znam što da napravim, znam da su neki ljudi u puno gorim i težim situacijama, ali ja kad sam doma stalno sam živčana jer me uvijek naživcira netko iz obitelji. Svaki dan se samo želim isplakati u miru. Ne znam više što da radim, da ne treniram košarku ne znam u kakvoj bi situaciji bila. Meni obitelj donosi veliki stres, jer cijeli dan to držim u sebi i uvijek idem spavati s tim bijesom i stresom u sebi, svaki dan isto, samo se sve više nakuplja. Mlađa sestra me stalno nervira i provocira, kada ju slučajno udarim onda cijeli dan o tome govori premda se ona praktički sama udarila, danas me naživcira i posvađale smo se i rekla da ja uvijek započnem svađe, a ja se ne želim svađati. Jednostavno ne znam što da napravim, upadam u depresiju i ne znam što da napravim u vezi toga.
ODGOVOR HRABRI TELEFON:
Draga djevojko, za početak, hvala ti na javljanju Hrabrom telefonu. Drago mi je da si odlučila podijeliti svoja razmišljanja, emocije i situaciju koja te muči. Prema onome što si napisala, primjećujem kako se u zadnje vrijeme osjećaš potišteno. Ako sam dobro shvatila, u posljednje vrijeme teško odrađuješ zadatke poput učenja i šetnje psa zbog nedostatka snage da se uključiš u aktivnosti. Zbog neodrađenih zadataka, dolaziš u konflikte s članovima svoje obitelji. Napisala si i da ti rasprave i svađe s članovima obitelji uzrokuju stres i kako se razne emocije i stres nagomilavaju u tebi, a trenutno ti ih je teško regulirati. Imaš osjećaj kako bi ti bilo lakše da se možeš isplakati u miru, no to često nije moguće jer rijetko kada imaš prostor koji je samo tvoj. Također, kažeš da se u školi osjećaš usamljeno jer više nisi u dobrim odnosima s najboljom prijateljicom. Žao mi je što proživljavaš usamljene trenutke u školi i što je prijateljstvo između tebe i prijateljice prekinuto. Željela bih da znaš kako je prirodno osjećati različite emocije; tugu, ljutnju, potištenost te kako one nisu nešto čega bi se trebala sramiti. Pitam se jesi li do sada razgovarala s nekim o svemu što te muči. Razgovor s osobama od povjerenja može biti dobar način olakšavanja briga. Htjela bih da razmisliš postoji li u tvojoj okolini netko takav kome bi se mogla povjeriti. Često osobe od povjerenja mogu biti članovi bliže i daljnje obitelji ili susjedi. Drago mi je da si primijetila kako je potrebno voditi brigu o svom mentalnom zdravlju. Jednako kao što idemo liječniku kada nas nešto boli, tako idemo stručnjaku mentalnog zdravlja kada su posrijedi emocionalne teškoće. Potičem te da razmisliš o mogućnosti odlaska kod školskog psihologa. Ako tvoja škola nema psihologa, stručne osobe kojima se možeš povjeriti su pedagog, ravnatelj i razrednik. Oni te mogu saslušati, pružiti podršku, ohrabrenje kao i pomoć.
Za kraj, htjela bih ti zahvaliti na javljanju i podsjetiti te kako se možeš javiti i na savjetodavnu liniju Hrabrog telefona za djecu, svakim radnim danom od 9 do 20 sati, na broj 116 111. Javiti nam se možeš i na chat, svakim radnim danom od 17 do 20 sati. Na linijama rade educirani volonteri koji te žele saslušati. Želim ti sreću u svladavanju poteškoća na koje naiđeš na svom putu. Hrabrom telefonu se uvijek možeš obratiti za podršku i savjet, te mi je važno da znaš da nisi sama.
Veliki pozdrav ti šalje tvoj Hrabri telefon!
Foto: Hrabri telefon/Giphy/Profimedia
M.Z.
Provjeri još...
Vrijeđanje, ruganje i ignoriranje – što učiniti kada doživiš psihičko zlostavljanje?
Blagdansko vrijeme je pri kraju – evo kako se boriti s depresijom i anksioznošću koje nam prijete...
Tvojoj frendici je sve krenulo krivo i počela se samoozljeđivati? Evo kako joj možeš pomoći!