Tvoje tamne oči gledaju u njezine duboke plave oči dok vas ne obuzme neka skrivena sila i privuče u strastan poljubac. Grlite se, tijela gore, a usne plešu najljepši ples. Zašto ljude oduvijek privlači poljubac?
Kada se usne jednom spoje, lijep i neobičan osjećaj proširi se cijelim tijelom, a odjednom se pitaš: 'Kako sam mogao/la živjeti bez poljupca?' i poželiš da nikada ne prestane.
A zašto se ljudi ljube? Očito, zato što im to stvara ugodu. No, evolucijski seksualni čin ima svoje očito opravdanje – produljenje vrste, dok ga sam poljubac nema, barem ne tako očito, pa je potrebno kopati malo dublje. Ljudi itekako vole kopati pa tako postoji i znanost koja proučava ljubljenje, a zove se filematologija. A kada imamo znanost onda uvijek imamo i razne teorije.
Jedno od pitanja koje se nameće u teorijama filematologije jest sljedeće – je li ljubljenje instinktivno ili društveno naučeno ponašanje? Dakle, kada bi neko dijete odgojili vukovi koji se ne ljube, bi li ono svejedno imalo nagon za ljubljenjem? Odgovor na ovo pitanje ne znamo, ali znamo da se oko 90 posto ljudske populacije na svijetu ljubi. Međutim, 10 posto to nikada ne čini, najčešće se radi o pripadnicima raznih plemena. Ovo je argument za teoriju koja kaže da je ljubljenje društveno naučeno ponašanje.
Međutim, oni koji zagovaraju teoriju da je ljubljenje instinktivno ponašanje kažu kako i neke životinje njeguju ponašanje slično ljubljenju, primjerice mačke i psi jedni drugima taru nosove, odnosno njuškice. No, kada se radi o 'pravom' ljubljenju, dakle ljubljenju koje je slično onom ljudskom, jedina životinja koja se na taj način ljubi jest čimpanza i orangutan.
Danas većina znanstvenika (mada ne svi!) zagovaraju teoriju da je ljubljenje instinktivan čin. Kažu kako svaki čovjek ima snažan biološki poriv za ljubljenjem iz razloga što nas mozak tijekom poljupca nagrađuje pravom malom olujom zbog koje se osjećamo odlično.
Nadalje, poljubac je i način da saznamo o biološkoj kompatibilnosti – kada nekoga poljubimo, na suptilan način naša tijela razmjenjuju informacije o tome jesu li biološki kompatibilna. A sve ovo opet ima svoj kraj u stvaranju potomstva jer – ako smo biološki kompatibilni, znači da smo u mogućnosti stvoriti dobro potomstvo.
Dakle, ne možemo sa stopostotnom točnošću znati zašto je ljubljenje evoluiralo, ali itekako znamo da je sam čin ljubljenja povezan s traženjem pravog biološkog partnera i željom da se prenesu vlastiti geni na najbolji mogući način. Također, ova teorija baca u vodu one priče ljubi li se netko dobro ili loše. Jer – što je loše, a što je dobro ljubljenje kad zapravo cijeli naš biološki sklop odlučuje o tome? Dakle, ono što je tebi loše ljubljenje samo je znak da biološki niste kompatibilni.
No, kakvo god znanstveno objašnjenje ljubljenja bilo, jedno je sigurno – ljubljenje pruža veličanstveni osjećaj. U poljupcu ne sudjeluju samo usne već jezik i koža koja se ježi, ukratko – cijelo tijelo. Kada nekoga dodirujemo onako kako to činimo dok se ljubimo te osjetimo njegov/ njezin miris, u tijelu se oslobađaju hormoni endorfini, a to su hormoni za dobro raspoloženje i sreću.
Znate li i da postoji Međunarodni dan poljubaca, a to je 5. veljače?
Također, postoje i različite vrste poljubaca, a nama su najpoznatiji filmski i francuski. No, uz njih postoje i: ničeanski poljubac – kada samo jedan partner ljubi drugoga te ga tako uzbuđuje; orgazmički poljubac – poljubac koji uzrokuje orgazam, a obično ga doživljavaju tinejdžerice ili žene koje se dugo nisu poljubile; kafkijanski poljubac – započinje bez ikakvog erotskog naboja, a potom se pojačava; eskimski poljubac – trljanje nosovima; leptirski poljubac – dodirivanje lica, usana i trepavica partnera svojim trepavicama; slijepi poljubac – sa zatvorenim očima.
N.LJ.J.
Foto: Photoxpress.com