I mi ga imamo razloga uvesti – u školski program seksualnog odgoja u ovim zemljama su uključene LGBT teme

Rezultati mnogih istraživanja na nacionalnoj razini, među srednjoškolcima i studentima, upućuju na to da je hrvatski obrazovni sustav  pun osuda i homofobije, a za vas smo izdvojili  tri istraživanja kao primjer.

GOOD inicijativa i Institut za društvena istraživanja su 2015. godine objavili publikaciju Istraživanje političke pismenosti učenika završnih razreda srednjih škola. U istraživanje su ušli učenici četvrtih razreda gimnazija i četverogodišnjih strukovnih škola, te trećih razreda trogodišnjih škola i petih razreda petogodišnjih škola. Istraživanje je provedeno metodom ankete na uzorku od 1146 sudionika, od čega je 50.7 posto osoba ženskog spola, a 49.3 posto muškog spola. Između ostalog, GOOD i IDIZ su ispitivali stavove srednjoškolaca o homoseksualnosti. Gotovo polovica ispitanika smatra kako je homoseksualnost bolest. Također, većina misli kako gej osobe mogu raditi što god žele u privatnosti svojih domova i da ne bi trebali javno isticati svoju seksualnu orijentaciju. Isto tako, pola ispitanika misli kako bi gej osobama trebalo zabraniti javne istupe kako ne bi loše utjecali na mlade. Također, dečki imaju puno negativnije stavove prema homoseksualncima od cura, a homofobniji od prosjeka su i oni koji se nalaze u sljedećim djelovima Hrvatske: Dalmacija, Lika, Moslavina, Kordun, Slavonija i Banovina. Važno je spomenuti kako se po stavovima uvelike razlikuje mišljenje onih koji pohađaju gimnaziju i onih koji pohađaju trogodišnju srednju školu- pozitivnije razmišljanje imaju oni koji pohađaju gimnaziju dok oni koji pohađaju trogodišnje srednje škole češće iskazuju homofobne stavove.

via GIPHY

Novo Istraživanje povezanosti nekih obrazovnih faktora i stavova srednjoškolaca o osobama homoseksualne orijentacije proveli su ove godine studenti s Filozofskog fakulteta u Zagrebu Ivan Kuliš i Dora Petrović. Istraživanje je provedeno na učenicima iz tri gimnazije i tri strukovne škole u Zagrebu na ukupno 239 ispitanika, od kojih je 49.2 posto ženskog, a 50.8 posto muškog spola. Rezultati ovog istraživanja samo su potvrdili nalaze iz 2015. godine. Ništa se u međuvremenu nije promijenilo. 50 posto ispitanika vjeruje kako je homoseksualnost neki oblik poremećaja ili bolesti. Također, smatraju da je homoseksualnost izbor te da dijete koje odrasta s roditeljima homoseksualne orijentacije ima veće šanse da postane gej. Nešto više od četvrtine ispitanika smatra kako se homoseksualnost može promijeniti terapijskim postupkom. Također, potvrđena je poveznica između znanja koje posjeduje ispitanik o ovim temama i njegovih stavova o njima jer oni koji posjeduju više znanja imaju i pozitivnije stavove prema homoseksualcima.

via GIPHY

Kad se radi o cijeloj LGBT zajednici, stanje nije puno bolje. Tri studentice s Fakulteta političkih znanosti Petra Čekalović-Brus, Srna Bijuk i Nika Blažević provele su istraživanje Odnos ravnatelja zagrebačkih srednjih škola prema LGBT zajednici. Poslale su dopise 70 srednjih škola u Zagrebu s upitom mogu li održati radionice za srednjoškolce na temu ‘Senzibilizacija zagrebačkih srednjoškolaca prema LGBT populaciji’. Tri ravnatelja su odgovorila na upit, a samo su dva odgovora bila potvrdna. Drugi dio njihovog istraživanja uključivao je intervjue s ravnateljima iz čijih su odgovora autorice mogle saznati što oni misle o uvođenju spolnog odgoja i kakvi su im stavovi prema LGBT populaciji. Od 70 škola, autorice su uspjele razgovarati samo s 29 ravnatelja. Međutim, veći broj ravnatelja odbio je nastaviti razgovor na spomen LGBT zajednice, diskriminacije i tolerancije. Na kraju je u potpunosti realizirano tek pet intervjua, što zbog otkazivanja, što zbog nezadovoljstva ravnatelja pitanjima, a onih pet ravnatelja koji su pristali na suradnju i razgovor većinom su davali odgovore koji su očekivano nehomofobni, iako ima i iznimki. Primjerice, kad su ih upitale bi li obavijestili roditelje da neki od učenika ili učenica stupi u istospolnu romantičku vezu, dvoje ravnatelja odgovorilo je potvrdno jer smatraju da tim učenicima treba 'pomoći', međutim, nisu otkrili na kakvu pomoć su točno mislili.

U Hrvatskoj se zdravstveni odgoj provodi kroz predmete poput tjelesne i zdravstvene kulture, biologije, prirode i društva, te psihologije. Međutim, prema nalazima ovih istraživanja to nije dovoljno. Dok neke zemlje u zdravstveni odgoj osim spolnog odnosa, seksualnosti, kontracepcije i reprodukcije dodaje teme vezane uz LGBT zajednicu, u Hrvatskoj roditelji često misle da će potaknuti svoju djecu na seks ako uopće pričaju o tome pa radije to izbjegavaju. To je u potpunosti krivo. Prema istraživanjima možemo vidjeti kako nedostatak informacija može samo naštetiti.