Život gej tinejdžera u Hrvatskoj: 'U školi me gledaju poprijeko, a jedan maturant je pljunuo na mene'
teen385
27.06.2016
Slika nije pronađena
Foto: Teen385
Dino ide u drugi razred Strojarsko tehničke škole Fausta Vrančića i križa dane do svog 18. rođendana. Baš poput svih tinejdžera on izlazi, druži se prijateljima i ne voli pretjerano školu. Samo ga jedna stvar razlikuje od većine vršnjaka – Dini se sviđaju dečki.
Dino ide u drugi razred Strojarsko tehničke škole Fausta Vrančića i križa dane do svog 18. rođendana. Baš poput svih tinejdžera on izlazi, druži se prijateljima i ne voli pretjerano školu. Samo ga jedna stvar razlikuje od većine vršnjaka – Dini se sviđaju dečki.
Ovaj simpatični mladić nedavno je sudjelovao na Zagreb Pride-u, povorci ponosa kojom se osobe homoseksualne orijentacije bore za svoja prava, a mi smo odlučili popričati s njim i pitati ga kako se osjeća prosječni 'gej' tinejdžer u Hrvatskoj.
Dino priznaje da je svoju različitost prepoznao još u predškolskoj dobi kada mu se svidio dečko koji je s njim pohađao 'malu školu' u Bjelovaru. To je bila njegova tajna: 'Tako je to bilo do sedmog razreda kada sam se 'autao' svojoj prijateljici Dorotei koja je lezbijka. Ubrzo nakon toga sam se 'autao' i mami. Njena je reakcija bila šarena, ali je i dalje ostala uz mene pokušavajući me prihvatiti i čuvajući me najbolje što je mogla. Smatram da ju je puno više brinulo to kako ću opstati u društvu, nego to što sam gej' objašnjava dodajući kako s ocem i njegovom obitelji ne komunicira.
Da te to što si 'drugačiji' može dovesti u nevolju, Dino je više puta osjetio na vlastitoj koži. Činjenica da pohađa strukovnu ili, kako on kaže 'mušku' školu, ne olakšava situaciju: 'Po hodnicima me gledaju poprijeko, a nedavno je jedan maturant pljunuo na mene. Prije su me svakodnevno vrijeđali i prijetili mi. Zbog zlostavljanja koje sam prolazio kroz osnovnu i bivšu srednju školu sam se počeo samoozljeđivati i razmišljati o suicidu' govori te priznaje kako je slamku spasa pronašao u Zagreb Pride-u.
Iako su vrijeđanje i omalovažavanje njegova svakodnevica, ovaj hrabri tinejdžer napominje da postoje i pozitivni primjeri koji mu daju snagu da nastavi dalje: 'U trenutnoj školi mi podršku pružaju neki djelatnici poput kuharice te profesorica iz etike, hrvatskog i engleskog. Prilazili su mi i profesori koji mi ne predaju kako bi mi rekli da me potpuno podržavaju. Moja profesorica engleskog je bila u prvom redu za vrijeme mog govora na Povorci ponosa. I među učenicima je bilo onih koji su me prihvatili, poput kolegica Ivone i Ana Marije iz razreda kojima se nikada neću moći dovoljno zahvaliti što su uz mene.'
Dino objašnjava da se bori za svaku LGBTIQ+ osobu koja ničime nije zaslužila da ju se tako ružno tretira, a ne samo za sebe. Njegova velika želja je da se jednog dana zastava duginih boja zavijori na ulazu u njegovu školu, a dok se to ne dogodi ima važnu poruku za sve tinejdžere koji se nalaze u sličnoj situaciji: 'LGBTIQ+ osobi koja ovo čita, a živi u ormaru, poručujem da zgrabi sjekiru i skrši taj ormar! Ti si predivan/a i savršen/a! I s tobom je sve u redu! Svijet je tako lijep, a život je prekratak da ga provedeš u mračnom, smrdljivom ormaru. I zapamti, koliko god oluja bila strašna, jednom će i ona završiti i izaći će duga.'
