Još kao 16-godišnjakinja napustila je roditelje, danas je uspješna studentica kemije koja živi u stambenoj zajednici, a mentorica Jelena joj je kao druga majka
'Nije mi bilo svejedno. Išla sam u novo, drukčije i nepoznato. Znala sam da je to ispravna odluka, ali ipak nije lako potpuno promijeniti život' kaže Tea Bunjački, 19-godišnja studentica prve godine Fakulteta kemijskog inžinjerstva i tehnologije, koja je sa 16 godina otišla u Centar za socijalnu skrb i zamolila ih da je izuzmu iz obitelji piše Jutarnji list.
Kod kuće je, kaže, bilo problema. I ranije joj je socijalna služba nudila mogućnost da živi u domu, ali nije se za to mogla odlučiti. U jednom je trenutku shvatila da njezina budućnost ovisi o toj odluci.
Povjerena je na skrb Dječjem domu Zagreb, ali nikad nije bila u domu - stručnjaci su odmah procijenili da je ta vrlo dobra učenica prestižne zagrebačke V. gimnazije, dovoljno zrela i odgovorna da počne živjeti u stambenoj zajednici.
'Od početka mi je tu odlično. Željela sam pozitivnu atmosferu oko sebe i ljude koji mi mogu i žele pomoći. To sam i dobila. Mnogo je mirnije, uvjeti za školovanje su naprosto bolji. Sve je organizirano i dogovoreno, konkretno i jasno, nema puno prostora da čovjek zezne. A meni to jako odgovara' kaže Tea, koja živi u stanu u Španskom s dvije cimerice - još jednom studenticom i jednom djevojkom koja je maturirala i traži posao. Same kuhaju i čiste, organiziraju si domaćinstvo, a kad bilo gdje zapnu, 24 sata na dan tu je za njih gospođa Jelena.
Tea je oduvijek znala da želi studirati i osigurati si mirnu budućnost. Više je voljela biologiju od kemije, ali na kraju se odlučila za kemiju, jer joj se, kaže, čini da će lakše pronaći posao. Voljela bi biti dio razmjene studenata i barem jedno vrijeme provesti u inozemstvu.
Cijeli članak pročitajte ovdje.
Foto: Photoexpress.com
Izvor: Jutarnjilist
I.N.
