Pitali smo profesore kako im je raditi u školi i s kojim se pritiscima suočavaju – a mislili ste da je lako biti profa!

Oni su potplaćeni, nedovoljno cijenjeni, resornom ministarstvu nebitni... Sve su to argumenti koje uglavnom koriste učitelji i nastavnici okupljeni u sindikate kada pokušavaju izboriti bolji položaj u društvu i koje već znaju i vrapci na grani. 

Činjenica je da su od 2009. godine plaće stalno u padu i da prema podacima Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja plaća učitelja u osnovnoj školi u prosjeku iznosi oko 7715 kuna bruto, iako je riječ i visokoj stručnoj spremi, kako piše Narod.hr, što je defo premalo. Slično je stanje i u srednjim školama i zato je sasvim moguće da ih kroz nekoliko godina neće biti dovoljno na tržištu rada. No, jesu li doista necijenjeni, izloženi svakodnevnim pritiscima, trebaju li se bojati za život?

Provjerili smo što o svojem poslu misle oni – učitelji i nastavnici.

Učiteljica razredne nastave u OŠ Rapska je za Školske novine rekla da su problemi profesora iz godine u godinu isti. 'Učitelji nisu u fokusu resornog ministarstva, ali ni u fokusu javnosti kao stručnjaci koji rade vrlo vrijedan i društveno koristan posao. Imam dojam da je prosvjetnoj vlasti najvažnija administracija i da se učitelju sve više pristupa birokratski. Savjetnike koji dolaze u školu ne zanimaju ni djeca niti rad učitelja'.

I ne samo to, neki taj izostanak reakcije Ministarstva toliko primjećuju da su organizirali prosvjed kako bi zaštitili ugrožene kolege. Jučer je održan školski dan bez prvog sata – svi nastavnici u srednjim školama su pozvani da markiraju u znak osude nasilja nad nastavnicima.

Podsjetimo, taj prosvjed je organiziran kao odgovor na nasilje koje je doživio nastavnik vjeronauka u Elektrostrojarskoj školi u Varaždinu – njega je, uz verbalne neprimjerene izjave, nogom udario učenik drugog razreda. Više o incidentu i prosvjedu pročitajte u članku 'Školski dan bez prvog sata – danas profesori markiraju i to iz više nego dobrog razloga!'.

Tanja Carić, sindikalna povjerenica za Istarsku županiju Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, za Glas Istre je prokomentirala: 'da nismo tako degradirani nikome ne bi palo na pamet da nam prijeti'.

Nastavnici u pulskoj gimnaziji, osim fizičkog nasilja, kao ogroman problem vide i verbalno nasilje: 'Verbalno nasilje postoji, i to posebice od strane roditelja i ne samo u instituciji već i na cesti, što ukazuje na puno veći problem. Stalno smo izloženi prijetnjama. Imamo problem dati jedinicu. Moram se bojati hoće li mi doći mama, tata, inspekcija, a dijete ne zna ništa i zaključim mu dva. Eto, ispada da su, barem u našoj školi, roditelji veći problem od djece, posebice jer su ocjene važne prilikom upisa i tu je neviđeni pritisak na nastavnika', rekla je jedna nastavnica pulske gimnazije. Profesori te škole jučer u znak solidarnosti nisu održali prvi sat u jutarnjoj smijeni, već su održali sindikalni sastanak.

No, nije sve tako crno! Zoran Kojčić, nastavnik hrvatskog jezika u Srednjoj školi Dalj, kaže da njegovi kolege pa ni on, nisu doživjeli nikakav pritisak. 'Mi smo mala sredina i mala škola i toga nema kod nas od nema, još od rata. Čuo sam neke priče iz drugih škola, ali ne bih se zadržavao na tome rekla-kazala. Više sam nailazio na potporu roditelja, posebno kod učenika kojima sam razrednik'. On problem vidi negdje drugdje... 'Nažalost, nema ni pritisaka za napredovanje u struci, više mi se čini kao da su ljudi ravnodušni prema tom zvanju'.

Nastavnica povijesti u gimnaziji iz Osijeka koja je poželjela ostati anonimna o svojem iskustvu rada u školi nam je rekla: 'Nakon godinu rada u školi sam shvatila da ne mogu naučiti gradivo umjesto učenika, da ne mogu ispraviti greške u odgoju kod kuće i ne mogu u kratkom vremenu ispraviti loše stečene navike rada koje ponesu sa sobom iz osnovne škole'. I ona je kao problem spomenula mrtvilo kolektiva... 'Mrtvilo kolektiva je nešto s čime imam problema. Postoji nekoliko nastavnika s kojima sam kliknula i realizirala hrpu ideja, dok su drugi jednostavno toliko tromi i nezainteresirani da sam ponekad poželjela vikati'. Roditelji su njezinim kolegama iz škole radili ozbiljne probleme. 'Roditelji nekih učenika su znali praviti itekakve drame u školi zbog ocjena. I to ne zbog dvojke ili jedinice, već zbog četvorke i petice, kao da je tragedija dobiti ocjenu manju od 5. Ali to je problem i odgoja i obrazovanja i tržišta i općenito načina na koji država funkcionira', zaključila je.

Problematičnu, odgojnu, komponentu posla je spomenula i učiteljica hrvatskog jezika u jednoj osnovnoj školi u Varaždinu koja je također poželjela ostati anonimna. 'Učenici nemaju poštovanja prema profesorima pa umjesto da se uči cijeli sat, dio sata ode na preodgajanje i moralne prodike. Oni probleme koje imaju doma ponesu u školu i tada postaju nastavni problem. Često su nezainteresirani – njihovi interesi usmjereni su samo prema televiziji i mobitelu. Dodatan problem je i mobbing u školi – među učenicima ili onaj usmjeren prema učitelju. A tu je i opsežna administracija koja nas 'guši' i zbog koje se ne stignemo dovoljno posvetiti pripremi za nastavu'. Ona ipak vidi i svijetlu točku na kraju tunela... 'Pozitivna stvar je da su u tom poslu uglavnom ljudi koji su to odabrali iz ljubavi prema djeci, a većina učenika je dobra pa dolazi do dobrih rezultata i zadovoljstva'.

Profesor povijesti u osnovnoj školi u Osijeku, koji je tamo odradio stručno osposobljavanje, rekao nam je da postoji i prešutan dogovor između učenika i učitelja koji im olakšava rad – njihovi učenici neće dobiti jedinicu ako se uzorno ponašaju. 'Zbog toga je započelo cjenkanje, ali je i disciplina svedena na konstantu koja se uvijek očekivala. Ipak, postojao je strah od posjeta roditelja ili čak od intervencije ravnatelja'.

Profa hrvatskog razvalila u Potjeri – znate li odgovore na njezina pitanja? TEST