Budući da nam se često obraćate u situacijama kada se osjećate loše i kada vas muče obiteljski ili ljubavni problemi te poteškoće s učenjem i prijateljima, odlučili smo pozvati naše prijatelje s Hrabrog telefona da priskoče u pomoć i ponude vam rješenja i savjete.
Oni će svaka dva tjedna odgovarati na vaša pitanja, a ovaj put odlučili smo pomoći tinejdžerima koji imaju problema s poremećajima u prehrani. Evo što su im stručnjaci savjetovali:
PITANJE 1:
'Iako imam još 2 ovisnosti, ova mi najviše smeta. Ovisnost o hrani. Visoka sam oko 172 cm imam 56 kg. To što nisam debela ne znači da nisam ovisnica o hrani. Posebno o siru , pekarskim proizvodima i krumpiru. Da napomenem ne jedem meso, ribu jedem jer mi ne smeta i sviđa mi se. Uglavnom. Oduvijek se borim s kilogramima jer se jako vezu na mene, ne mogu kontrolirati svoju opsesiju hranom. Zna se dogoditi i da sam 2 dana na vodi i onda 3 padne prežderavanje. želim stvoriti kontrolu nad sobom, nw želim da hrana upravlja sa mnom. Želim biti mršava, to je sve što želim. Želim index tjelesne mase 18 najviše. ne želim nikakve jebene obline. Samo mršava. Jednom sam završila na infuziji zbog izgladnjivanja. Bila sam jednostavno debela. Tako jebeno žudim za pizzom punom sira ili sirnicom ili sendvičem... prekjučer imam 55.5 kg i evo sada 56.1 jebeni KU***! spremna sam narušiti zdravlje, razoriti obitelj, samo da smršavim i da jedno vrijeme jedem bez grinje savjesti. Hrana je jebeni VRAAAG I SVAKI JEBENI ZALOGAJ ME PRETVARA U DEBELU SVINJU.'
HRABRI TELEFON: Draga djevojko, čitajući tvoj upit sam stekla dojam da imaš veliku potrebu kontrolirati svoju tjelesnu težinu, a čini ti se da to ne uspijevaš. Kažeš da postoji puno vrsta hrane koju jako želiš jesti te da ti se ponekad dogodi da se izgladnjuješ, a zatim prejedaš. Neke djevojke nam kažu da u takvim situacijama osjećaju krivnju, sram i gađenje te da ne znaju kako prestati s ovakvim ponašanjem. Poremećaji hranjenja se uglavnom pojavljuju u adolescenciji, a često se uz njih javlja i narušeno samopouzdanje, gubitak osjećaja kontrole i promjene raspoloženja. Upravo su fizičko zdravlje, koje uključuje zdravu prehranu i vježbanje, načini na koje si možeš pomoći da se i sama osjećaš bolje i da se lakše nosiš sa stresom. S obzirom na to da si već bila hospitalizirana zbog izgladnjivanja, čini mi se važnim da porazgovaraš s odraslom osobom od povjerenja o svemu kroz što prolaziš. Sprječavanje same sebe da jedeš može biti vrlo opasno za tvoje zdravlje, a vjerujem i da ti se iz trenutne perspektive možda i ne čini da trenutno imaš problem s hranjenjem. To je još jedan razlog zašto je važno da dobiješ pomoć i podršku. Možeš se javiti i nama na Hrabri telefon, na broj 116 111 svakim radnim danom od 9 do 20 sati ili na chat svakim radnim danom od 17 do 20 sati. Zajedno možemo vidjeti koji su koraci koje možeš poduzeti te što ti je potrebno da se osjećaš bolje. Puno te pozdravlja, tvoj Hrabri telefon.
PITANJE 2: 'Znači, kako i naslov govori, moj je problem kompulzivno prejedanje (poznatije kao binge eating). Tko ne zna - to je poremećaj u prehrani, ne mogu prestati jesti, stalno mislim na hranu, pogotovo na slatko, debljam se, ne mogu više, osjećam se užasno, bojim se za svoje zdravlje, u školi mi pada koncentracija i kad se učim, a maturantica sam, radije idem nešto pojesti nego učiti, imam osjećaj kao da me nitko ne shvaća, ni prijatelji, ni roditelji i sve je užas. Ako je netko imao ovakav problem s hranom, molim vas, dajte neki savjet jer ne znam više ni sama kako si pomoći.'
HRABRI TELEFON: Draga djevojko, vjerujem da ti nije bilo lako podijeliti sa svima nama teškoće koje te opterećuju. S druge strane, baš iz tog razloga vidim tvoju snagu, želju i hrabrost da tražiš pomoć te preuzmeš odgovornost nad svojim životom i brigama koje si navela. S obzirom na manjak informacija, ne mogu ti sa sigurnošću reći radi li se u tvom slučaju o kompulzivnom prejedanju. S obzirom na ono što navodiš, razumjela sam kako si trenutno vrlo zabrinuta za svoje zdravlje te osjećaš kao da opsesivne misli o hrani te epizode prejedanja okupiraju tvoj dan pa ti je teško koncentrirati se na ostale svakodnevne zadatke. Spomenula si kako imaš osjećaj da te nitko u tvojoj okolini ne razumije te se pitaš što poduzeti. Voljela bih da znaš da nam se javlja mnogo mladih osoba koje navode kako imaju poteškoća s poremećajima prehrane te da nisi sama u tome. Još važnije mi je reći ti kako nikako ne bi trebala te se ne možeš sama boriti s navedenim teškoćama. Ponekad nam neke od teškoća s kojima se nosimo postaju preteške i prebolne da bi se nosili sami s njima. Iz tog je razloga korisno uz sebe imati neku stručnu osobu koja će znati prepoznati kako se osjećamo, neće nas osuđivati te će nam pružiti adekvatnu pomoć i podršku. Drago mi je što si prepoznala kako te navedena ponašanja brinu te si odlučna u želji da nešto promijeniš. Najčešće osobe koje pate od poremećaja prehrane najveći fokus problema stavljaju na hranu te nemogućnost prestanka jedenja. Ono što bih voljela da znaš jest da kompulzivno prejedanje nije problem s hranom, već hrana predstavlja simptom koji postaje alat putem kojeg se osoba suočava s raznim bolnim emocijama, traumatskim iskustvima, okolnostima života, odnosno način da se bolne emocije „zatrpaju“. Takvim nakupljenim osjećajima svakako ne doprinosi osuda i nerazumijevanje okoline koja se nerijetko događa pri poremećajima prehrane. Stoga je važno da uz sebe imaš neku odraslu osobu koja će te saslušati i koja ti je potrebna u borbi s poremećajem prehrane. Ta osoba može biti bilo koja odrasla osoba u obitelji, psiholog ili pedagog u školi, najdraži profesor, razrednik. Ne znam otkud nam se javljaš, ali voljela bih ti ostaviti i web adresu Centra za poremećaje hranjenja „Bea“ koji pretežito rade s mladim osobama koje se nose s teškoćama koje si i ti navela: http://www.centarbea.hr/Savjetovaliste. Nadam se da će ti ove informacije biti korisne te da ćeš hrabro i strpljivo krenuti u borbu s teškoćama koje si mi navela. Ako budeš imala dodatna pitanja, želju da s nekim razgovaraš, da te netko samo sasluša ili pruži podršku, uvijek nam se možeš javiti na našu savjetodavnu i besplatnu liniju za djecu na broju 116 111 svakim radnim danom od 9 do 20 sati. Zahvaljujem ti na javljanju i želim puno sreće! Tvoj Hrabri telefon
Pročitajte još:
Kada hormoni divljaju: 'Zbog puberteta sam stalno napaljena - jesam li zbog toga drolja?'
'Prosječno izgledam, pristupačna sam, ali dečki mi ne prilaze. Što radim pogrešno?'
'U razredu su klanovi, a mene ne prihvaćaju' - što učiniti kada te društvo odbacuje?
