Budući da nam se često obraćate u situacijama kada se osjećate loše i kada vas muče obiteljski ili ljubavni problemi te poteškoće s učenjem i prijateljima, odlučili smo pozvati naše prijatelje s Hrabrog telefona da priskoče u pomoć i ponude vam rješenja i savjete.
PITANJE 1.:
'Tu pišem, jer nemam kome. Uvijek sam bila nekako povučeno dijete i ono mirno. Kad bih išla kao mala na rođendane ja bih se, umjesto da sam bila vesela, opterećivala s tim tko će bit tamo, hoće me tko negativno procijenit, da bih kasnije počela izbjegavati to, kao i natjecanja u sportovima. Ja bih zapravo doma sanjarila kako igram na terenu, uspješna u tome, ali kad bi trebalo otići na utakmicu ne bih zbog straha od negativnog procjenjivanja i ruganja. Tako da sam odustala od toga jer bi to sve kratko trajalo, a i zbog straha od procjenjivanja drugih nikad ne bi ništa ostvarila.
U petom razredu, to se sve još vise pogoršalo, ovaj put kad bih trebala odgovarati il nešto bi,n e znam ni ja, tresla se, znojila se, znoj se slijevao niz mene, srce kucalo 100 na sat, bilo bi mi hladno, imala bi otežano gutanje, glas bi mi se izmijenio totalno i to sam primjećivala i bojala sam se da to i primjećuju drugi. Uvijek bi mislila da ću reci nešto glupo sto mi i na kraju ispalo tako. Sada, je još gore. Kad treba nekog zvati na telefon, znojim se, srce mi kuca, glas se promjeni, ne idem u javne wc-e, kad setam ulicom, tijelo se samo počne znojit, srce lupat, ja budem izgubljena, uznemirim se kad me neko samo gleda dok nešto radim, kad netko seta ispred mene, samo spuštam glavu, prelazim na drugu stranu, ne mogu ic zamijenit proizvod u trgovinu, "to bi bilo glupo",.
Jedanput sam se osjećala nervozno kad sam samo trebala potpisat nešto, kad netko napravi krivi izraz lica, ja imam osjećaj da ima negativno mišljenje, kad samo odgovori na poruku s 'ok', kad mi da kritiku.
Izbjegavam sve što uključuje kontakt s novim ljudima, sad mi je ugrozilo normalno funkcioniranje, srce mi lupa brzo i kad nisam u takvoj nekoj situaciji, ne mogu udahnut do kraja, ponestaje mi zraka, kao da me bode nešto u prsima, znojim se ,tresem, tresem se kad netko samo počne govorit, trznem se na minimalan zvuk, boli me glava, pojačao mi se nagon za mokrenje, za žeđ, da održim javni govor za mene je san, ono. Jutra su postala jako teška, kad se probudim samo osjetim znoj po mom tijelu, srce kako kuca, utrnutnost tijela i briga. Brinem, samo to. Brinem ocu li upisat željnu školu, naći posao, imati kuću, obitelj. Imam ono u glavi 'što ako'. Kada treba da negdje idem, sama pomisao na tu situaciju mi da gore navede simptome, brigu i osjećaj oću li napravit nešto loše. Zbog svega ovog postajem tužna, nemam volje za ništa, išla sam bila na neki sport, ali zbog straha sam odustala jer tamo bi samo razmišljala što ako pogriješim,što ce drugi misliti, stalno bi bila napeta, mislila sto ako napravim nešto krivo, više nemam ni volje za družit se s ljudima koje znam, samo smišljam kako da ne idem, osjećam ogromnu krivnju zbog par grešaka iz prošlosti, pokušala sam se ubit, ali to naravno nije rješenje.
Zbunim se jako brzo, osjećam samo tugu i brigu, želim samo da ovog vise nema, pokušavam ne mislit puno, radit nešto,misliti pozitivno, ali tu su sami negativne misli, za Novu kad su svi bili sretni,j a sam se jedva kretala, i kad nekad budem sretna to traje jako jako kratko. Ovo sam napisala u nadi da dobijem kakav savjet,a ida izbacim sve to iz sebe. Hvala svima koji su pročitali . :)♥ '
HRABRI TELEFON: Draga djevojko, čitajući tvoj upit dobila sam dojam velike brige i opterećenosti s kojom se svakodnevno nosiš. Svatko od nas se razlikuje prema tome koliko osjećamo uznemirenost ili zabrinutost, a čini mi se da su kod tebe trenutno prisutne u tolikoj mjeri da ne znaš kako bi se s njima nosila. Zabrinula sam se kada sam pročitala da se i pokušala i samoubojstvo što mi govori da u ovom trenutku nisi sigurna koji je najbolji način za postizanje toga da ti bude bolje. Puno tvojih vršnjaka suočava se sa sličnim problemom i ono što nam svi kažu je da im pomaže kada s nekim o tome razgovaraju. S obzirom na to da te tvoje stanje trenutno ometa u tome da budeš zadovoljna svojim životom i da se družiš s drugima, voljela bih da razmisliš o tome da razgovaraš sa svojim roditeljima ili stručnim suradnikom u školi. U dogovoru s njima možeš definirati neke korake koje možete poduzeti da ti bude bolje, poput posjeta psihologu ili psihijatru, koji će u razgovoru s tobom najbolje procijeniti ozbiljnost situacije kao i što možeš napraviti da se osjećaš bolje.
Za početak bih voljela da pokušaš manje analizirati sve što ti se događa u tijelu i koje te misli opterećuju te da u situacijama velike zabrinutosti usmjeriš pažnju na zvukove oko sebe i boje koje vidiš. Također možeš nazvati Hrabri telefon svakim radnim danom od 9 do 20 sati ili nam se javiti putem chata svakim radnim danom od 17 do 20 sati.
Želim ti puno sreće i podrške od odraslih!
Foto: Shutterstock/Hrabri telefon/Pixabay
I.I./Hrabri telefon
Pročitajte još:
'Jako mi smetaju klempave uši i cure me zezaju zbog njih. Lijepim ih lakom za nokte, ali to je užas!'
'Svaki zalogaj me pretvara u debelu svinju – želim biti mršava pod svaku cijenu!'
'Glupa si i gadiš mi se´:Tinejdžerice snimljene kako zlostavljaju curu u Zagrebu
