'Čak i kada sve znam, ništa ne znam – strah i tjeskoba me sputavaju u školi, ali i u društvu'! HELP

PITANJE:

Osim toga, nikako mi ne odgovara mjesto na kojem sjedim u razredu (prva klupa – sredina). Razrednica nas je premještala ove godine, premjestila me u prvu klupu budući da sam sjedila s curom koja ima neki problem oko čitanja tj. ima problema s miješanjem slova, a budući da osobe s prilagođenim programom (inače je ovako normalna osoba i nije sad to neki veliki problem oko čitanja) moraju sjediti u prvoj klupi.

Osjećam tjeskobu, a nisam išla psihologu jer me mama sigurno ne bi naručila (njoj je sve teško). Pokušavam smanjiti anksioznost asmr videima (spužve, cvjetne pjene, kinetički pijesak itd.) i pomaže mi donekle, no nije od nekog prevelikog značaja. Inače sam osoba koja pronalazi rješenje za svaki, hajdemo reći, problem i planiram biti psiholog (ne samo zbog toga već dobro čitam ljude i volim psihologiju općenito)... Molim vas za savjet, hvala unaprijed.

ODGOVOR HRABRI TELEFON:

Draga djevojko,za početak bih ti se htjela zahvaliti na javljanju i pohvaliti te što si spremna potražiti pomoć. Iz tvog upita sam stekla dojam da si vrlo sposobna i da si već sama istraživala neka moguća rješenja za ono što te muči te mislim da je pohvalno da si pronašla tehnike koje ti donekle pomažu smanjiti anksioznost. Navela si i da misliš da te muče socijalna fobija, anksioznost koju povezuješ uz opsesivno-kompulzivni poremećaj i povremeni napadaji panike.

Anksioznost je prirodna reakcija kojom nas organizam upozorava na prisutnost opasnosti u okolini te ju je prirodno osjećati u određenoj mjeri. U tim trenutcima moguće se poslužiti tehnikama smirivanja kao što su duboko disanje ili preusmjeravanje pažnje. Ipak, ako anksioznost postane nešto što nas ometa u svakodnevnom funkcioniranju svakako je dobro potražiti pomoć. Čini mi se da si već i sama proučavala te probleme i vidim da te generalno zanima psihologija pa bih te htjela potaknuti da se nastaviš razvijati u tom smjeru ako je to nešto čime bi se htjela baviti. Ipak, kao što si i sama navela, smatram da bi razgovor sa psihologom bio najbolji sljedeći korak u suočavanju s anksioznošću i napadajima panike. Kažeš da misliš da te mama ne bi podržala u tome, ali bih te htjela ohrabriti da joj svakako to predložiš i istakneš joj koliko ti je to bitno, kao i koja je težina paničnih napadaja i njihovih odraza na tvoj svakodnevni život. Također, pitam se postoji li neka druga odrasla osoba u tvojoj okolini kojoj vjeruješ i kojoj bi se mogla obratiti u vezi odlaska psihologu, koja bi te u tome podržala. Osim toga, budući da se dio teškoća koje navodiš odnosi i na druženje u većem društvu i raspored sjedenja u razredu, htjela bih ti predložiti i da se obratiš razrednici i školskom psihologu.

Pitam se kako ti zvuče ti prijedlozi te bih ti htjela naglasiti da ako želiš više razgovarati o ovoj temi ili samo podijeliti kako je razgovor s mamom ili psihologom prošao, Hrabri telefon je tu za tebe. Možeš nazvati besplatnu i anonimnu liniju za djecu na broj 116 111 radnim danima od 9 do 20 sati, javiti nam se putem chata radnim danima od 17 do 20 sati, kao i putem e-maila savjet@hrabritelefon.hr.

M.Z. / Hrabri telefon