Slika nije pronađena
“Moj omiljeni roditeljski moto je ‘Pripremi dijete za put, a ne put za dijete’, napisala je američka kolumnistica i blogerica Kari Kampakis. “Zbog toga, voljeti dijete za mene znači željeti mu ono što je najbolje za njega - na duge staze.”

Keri je sastavila popis od 10 najčešćih pogrešaka koji roditelji čine kada ne razmišljaju o drugoročnoj dobrobiti svoje djece:

Greška #10: Obožavaju djecu

Mnogi od nas žive u društvima koja su opsjednuta djecom. Roditeljski domovi potpuno su prilagođeni njima. Djeci se, naravno, sviđa što se životi njihovih roditelja okreću oko njih, a roditeljima to uglavnom ne smeta jer su sretni kad su im djeca sretna. Roditelje oduševljava što mogu napraviti sve za svoju djecu, kupiti im sve i obasuti ih ljubavlju i pažnjom. Ipak, djecu treba voljeti, ali ne i obožavati. Kada roditelji djecu tretiraju kao da su centar svijeta klanjaju se lažnim idolima, umjesto da ih nauče da budu nesebični i skromni.

Greška # 9: Vjeruju da su im djeca savršena

Ono što profesionalci koji rade s djecom često primijećuju je da današnji roditelji ne žele čuti ništa negativno o svojoj djeci. Istina može biti bolna, ali ju je korisno znati jer onda možete ranije i reagirati. Lakše je riješiti probleme problematičnog djeteta nego se kasnije uhvatiti u koštac s odraslom osobom punom problema.

Greška #8: Žive vlastite živote kroz svoju djecu

Roditelji se silno ponose svojom djecom i njihovi uspjesi više ih usrećuju nego vlastita postignuća. Međutim, ako se roditelji previše upletu u živote svoje djece, prijeti im opsanost da se previše poistovjete s vlastitim klincima i da ih počnu promatrati kao ostvarenje svojih snova. Odjednom, u središtu više nisu djeca već roditelji.

Greška # 7: Žele biti najbolji prijatelji svojoj djeci

Nijedan roditelj ne voli da se njegova djeca ljute na njih, ali to je neminovno ako su roditelji angažirani i savjesni. Djeca će kolutati očima, uzdisati, gunđati i jadikovati što se nisu rodila u drugoj obitelji. Međutim, roditelji moraju biti roditelji i povremeno povući granice onda kada je to važno. Ukoliko roditelji pokušavaju biti prijatelji svojoj djeci, postat će previše popustljivi jer će stalno tražiti njihovo odobravanje.

Greška #6: Natječu se sa drugim roditeljima

Svaki roditelj ima pomalo natjecateljskog duha. Dovoljno je da neki drugi roditelj počne hvaliti svoje dijete na račun vašeg i taj će se duh probuditi. Temelj ovog ponašanja je strah da će dijete nekog pojedinog roditelja zaostati u životoj utrci za statusom, srećom, obrazovanjem, moći…
Naravno da djeca trebaju steći radne navike i truditi se, ali pogrešno je učiti da gaze preko drugih na putu k svome cilju.

Greška #5: Požuruju djecu da odrastu 

Podizanje male djece zahtjevno je i fizički i psihički i roditelji često mogu postati nestrpljivi u priželjkivanju da im djeca što prije odrastu. Roditelje zanima i kakva će im djeca biti – za što su talentirani, što će ih zanimati? Zbog toga ponekad ne primijećuju male stvari koje čine djetinjstvo, a koje će im kasnije nedostajati.

Greška #4: Odgajaju dijete kakvo žele, a ne ono koje imaju

Snovi o djetetovoj budućnosti počinju još dok je u utrobi majke. Roditelji se potajno nadaju da će biti poput njih, samo još pametniji i talentiraniji.
Međutim, djeca obično ispadnu drugačija nego što to roditelji očekuju. Zadatak roditelja nije ostvariti vlastite snove, već dozvoliti da se djeca razvijaju u smjerovima koji njima dogovaraju.

Greška #3: Zaboravljaju da njihova djela više govore od njihovih riječi

Roditelji često mnogo pričaju i drže djeci duge lekcije, ali djeca zapravo uče promatranjem roditelja i svega što rade. A to može biti sasvim suprotno od onog što im govore! Ako žele da im djeca budu divne osobe i roditelji moraju biti takvi.

Greška #2: Sudimo drugim roditeljima i njihovoj djeci

Bez obzira na to koliko se neki roditelji ne slažu s roditeljskim stilom drugih roditelja, nije njhov posao prosuđivati ih. Nitko na svijetu nije sasvim dobar ili loš roditelj ili čovjek– svi smo pomalo i jedno i drugo. Istina je da nikad ne znamo kroz što drugi prolaze i zbog toga se trebamo potruditi i razumjeti ih, umjesto da žurimo sa zaključcima.

Greška #1: Podcijenjuju KARAKTER djece

On je osnova za sretnu i zdravu budućnost i važniji je od bilo koje ocjene ili nagrade. Karakter se ne može na silu “usaditi” u djecu, a u dobi od 10 – 15 godina roditeljima vjerojatno neće djelovati kao nešto jako važno za dijete. Međutim, s 25, 30 i 40 godina najvažnije će za djecu biti kako se odnose prema drugima i što misle o sebi. Ako roditelji žele potaknuti razvijanje karaktera, samopouzdanja, snage i otpornosti, moraju pustiti svoju djecu da se suoče s iskušenjima i problemima, ali i osjete ponos koji slijedi kada se na kraju izbore sa svim problemima i obvezama.


L.B.
foto: sxc.hu

Djeca roditelji Odgoj

Još vijesti