Mjesto radnje: Ulica (trg)
Vrijeme radnje: Jesen, zima
Glavni likovi: Sretni kraljević, Lastavić.
Sporedni likovi: Bolesni dječak, Tužan čovjek, Djevojčica sa šibicama.
<
Kratki sadržaj:
Visoko nad gradom bio je kip Sretnog kraljevića. Sav je bio pozlaćen tankim listićima zlata. Na dršci od mača imao je crveni rubin, a oči su mu bili dva sjajna safira. Jedne noći preko grada je letio mali lastavić. Njegovi su prijatelji odletjeli u Egipat još prije šest tjedana. On nije odletio jer se bio zaljubio u jednu trsku. Tako je jednu noć legao spavati ispod sretnog kraljevića. Tada je osjetio da mu kapnula kap na njegovo tijelo. Prvi put se nije obazirao, ali već drugi put je. Mislio je već odletjeti negdje gdje ne pada kiša, ali je pogledao u nebo i nije vidio ni jedan jedini oblačić. Kada je kap treći put pala na njega poletio je u zrak i vidio da to kip plače. Sjeo je na rame sretnog kraljevića i pitao ga zašto plače. Kraljević mu je odgovori da je tužan zato što je sada kip, a prije se igrao sa svojima prijateljima u dvorcu u kojem za tugu nisu ni čuli. Prijatelji su ga nazvali Sretni kraljević. Kraljević je zamolio lastavića da iz njegovog mača izvadi rubin i da ga odnese bolesnom djetetu kojem mama nema novaca za lijek. Lastavić se malo protivio a zatim je izvadio rubin iz njegova mača i odnio ga je majci na stol. Majka je bila sretna da može svome sinu kupiti lijek.
Drugi dan se lastavić želi oprostiti od kraljevića jer mora ići u Egipat.
Kraljević ga je zamolio da ostane još jednu noć s njim. Lastavić je ostao. Zatim mu je kraljević rekao da mu izvadi jedno oko i odnese ga čovjeku koji je morao ovu noć napisati dramu za svog gospodara. Lastavić se protivio, ali je ipak izvadio oko koje je bilo od safira i odletio prema tom čovjeku, kojeg je to razveselilo.
Treći dan je lastavić kraljevića pitao želi li što iz Egipta. Kraljević je samo još želio da mu izvadi i ono drugo oko i odnese ga djevojčici koja prodaje šibice, koja je pala i smočila sve šibice. Lastavić je rekao da mu ne može iskljucati i drugo oko, ali je napokon pristao i odnio ga djevojčici. Čevtvrti dan je lastavić odlučio da će ostati s kraljevićem. Kraljević ga je zamolio da odleti po gradu i kaže mu što vidi. Lastavić je odletio po cijelom gradu i vratio se sretnom kraljeviću. Rekao mu je da je vidio puno male djece koja se smrzavaju na zimi. Kraljević je rekao da lastvić izvadi listiće zlata sa njegova tijela i dade svim siromašnima na ulici i u gradu. Drugu jutro vijećnici su se odlučili da skinu kip sretnog kraljevića.
To je kraj Sretnog kraljevića.
Najljepši odlomak:
“I lastavić poljubi sretnog kraljevića u usne i padne mrtav do njegovih nogu. Tog trenutka unutar kipa se začuo nekakav čudnovat prasak, kao da se nešto slomilo. Ustvari, kraljevićevo olovno srce slomilo se na pola. Zacijelo zbog strahovite jeke studeni.“
Dojam o djelu:
Ova pripovijetka mi se svidjela, ali mi se nije svidjelo to što kip sretnog kraljevića više nije postavljen na ulici nego je odbačen.
