Maskara, ruž, olovka za oči... sve su to make up proizvodi koji su osnovni dio mnogih kozmetičkih torbica te bez kojih bi ženama bilo nemoguće zamisliti rituale šminkanja i uljepšavanja.
Želja za ukrašavanjem i isticanjem lica i tijela nešto je na čemu počiva cijela kozmetička industrija, ali iako se čini da je ona izum modernog doba, povijest nam dokazuje da je još od davnih vremena isto tako bilo poželjno iscrtati lice, istaknuti oči ili obojiti ten, za što su bile zaslužne upravo razne kozmetičke stvarčice.
Dobro su to znali i stari Egipćani, koji su s velikom pažnjom i brigom njegovali svoje tijelo, a uvijek dotjerane Egipćanke započele su i sa šminkanjem očiju, koje bi obrubile crnim ugljenom. Na kapke bi potom stavljale crvenu ili zlatnu boju, dobivenu iz poludragih kamena te raznog bilja, a ovaj make up obožavala je i slavna kraljica Kleopatra, koja je na cijelo tijelo, kako bi mu podarila zlaćanu boju, nanosila pastu od blata pomiješanu sa zlatnim česticama. Također, smatra se da je oči bojala uvijek u plavo, na što ju je nadahnuo moćan Nil, a njezini svećenici imali su pravu zbirku raznih kozmetičkih recepata, kojima se često služila ova poznata zavodnica.
Egipatsko znanje brzo se proširilo i antičkim svijetom, pa su tako žene u staroj Grčkoj na lice voljele stavljati bijele i crvene pigmente, dok su muškarci u starom Rimu često rumenili obraze posebnom kremom izrađenom od ružinih latica.
Ovi rituali izgubili su se u Europi u razdoblju srednjeg vijeka, kada se od žena zahtjevalo da njeguju jednostavan izgled, a zbog šminkanja neke od njih optužene su za vještičarenje i čarobiranje.
U modi je bila bijela put, pa su mnoge plemkinje svoje lice izbjeljivale i otrovnim sastojcima, kao što je npr. olovo. Ovaj trend obilježio je cijelu renesansu te barok, koji najbolje simbolizira dvorac Versailles, u kojem su pripadnici visokog plemstva, kako bi zamaskirali manjak higijene, upotrebljavali puder ali i parfeme, čija je zadaća bila prekriti njihov neugodan miris. Francuske plemkinje voljele su pak svoja srcolika usta šminkati u crveno, dok su bjelinu svoga lica naglašavale finim puderom od riže.
U osamnaestom i devetnaestom stoljeću žene su često koristile tinkture na bazi limuna, koje su posvjetljivale ten, a pomalo bizaran način isticanja očiju postizan je time što bi se u njih kapao otrov znan i kao atropin, koji je proširivao zjenicu , čime se dobivao izraženiji i dramatičniji pogled.
Početkom dvadesetog stoljeća šminku poput ruževa, olovka za oči ili pudera upotrebljavaju za vrijeme svojih nastupa glumica i plesačice, a upravo su one inspirirale i neke kozmetičke inovatorice, poput Helene Rubinstein i Elizabeth Arden da svojim klijentima ponude sličan make up, koji je tada ipak bio rezerviran samo za najbogatije.
To će promijeniti T.L. Williams, osnivač kozmetičke kuće Maybelline, koji je za svoju sestru izumio prvu maskaru koja se nanosila pomoću male četkice, a na sličnu ideju došao je i Max Factor, kozmetičar poznatih filmskih zvijezda, čija se verzija maskare zvala Cosmetique, a bila je napravljena specijalno za glumicu Claru Bow.
Pedesetih godina prošlog stoljeća proizvodnja šminke postala je masovna, pa su tako ruževi, puderi, lakovi za nokte i ostali proizvodi postali dostupni svakoj ženi, a upravo su razni kozmetički noviteti bili ono što je na neki način obilježilo modu i stil određenog razdoblja.
Ono što se izgleda nikada ne mijenja jest strast prema šminkanju, koja i danas, baš kao i u nekim prošlim vremenima, služi samo jednoj božici, a to je naravno ona ljepote.
Sonja Curi
Foto: YouTube screenshot
