Tjeskoba, tuga, depresija i crne misli: Evo kome se sve možeš obratiti za pomoć ako se osjećaš loše

Stres, tjeskoba, tuga ili ljutnja neugodne su emocije koje svi doživimo u životu. No, što ako su tjeskoba i tmurna raspoloženja previše intenzivni i prečesti?

Ako ste stalno tužni i depresivni i ako vas more crne misli s kojima se ne možete nositi, to vas spriječava u normalnom funkcioniranju u vašoj svakodnevnici. Kada ste tinejdžer s narušenim mentalnim zdravljem, najvažniji korak u dobivanju pomoći sastoji se upravo u prikupljanju hrabrosti da je zatražite.

Zvijezde koje su priznale svoju borbu s anksioznošću: Ni slavni nisu imuni na mentalne bolesti

Nerijetko puta se i odrasli ljudi srame priznati da im je potrebna pomoć i da im je mentalno zdravlje narušeno. No to je tako pogrešno. Zamislite da vas zaboli želudac ili noga, odmah biste trčali liječniku opće medicine. Pa zašto smo onda, kad se osjećamo psihički loše, to skloni skrivati?

Nema srama. Kao što se možemo razboljeti fizički, tako se možemo razboljeti i psihički, a traženjem pravovremene pomoći možemo spriječiti da se stvari pogoršaju.

Razmotrimo kome se sve možemo obratiti onda kada nam je potrebna pomoć

1. Prijateljima (no neka ne ostane samo na tome)

Ako imate prijatelje od povjerenja, za koje znate da vas neće izdati i da su vam uvijek podrška, slobodno podijelite s njima kako se osjećate. Problemi uvijek postaju lakši kad ih možemo s nekime podijeliti. No, prijatelji mogu pružiti prijateljsku, ali ne i stručnu pomoć. Lijepo je ako vas zagrle i kažu vam lijepu riječ, ali tu traženje pomoći ne može stati. Neka vam vaš prijatelj bude na neki način podrška za korak dalje, a to je traženje pomoći od nekog odraslog i stručnog.

2. Roditeljima

Velika većina roditelja na ovome svijetu bi sve dala za svoju djecu pa tako će i vaši roditelji napraviti sve kako biste se osjećali bolje i izvukli se iz depresivnog stanja u kojem se trenutačno nalazite. Kad im kažete kroz što prolazite, oni će najbolje znati što dalje; treba li porazgovarati s vašim razrednikom ili školskim pedagogom ili će se pobrinuti da vam zakažu termin kod psihologa.

3. Nekim drugim članovima obitelji

Ako iz nekog razloga nemate hrabrosti reći roditeljima (bilo da se bojite osuđivanja s njihove strane ili da se plašite reakcije), pokušajte s drugim članovima šire obitelji, npr. djedovima ili bakama. Možda imate kakve dobre tete, sestrične ili rođakinje, koje ste uvijek obožavali i s kojima ste imali bliske odnose. Bitno da je ta osoba punoljetna, odrasla i zrela. Makar od njih zatražite savjet ili ih tražite da s vašim roditeljima popričaju o tome, ako već vi ne možete sami.

4. Školskim djelatnicima

Zašto se ne biste za pomoć obratili svojem razredniku, omiljenom profesoru, školskom pedagogu ili psihologu? Oni su odgojno-obrazovni djelatnici i pomoći će vam, jer im je to u opisu posla. Recite da želite razgovarati o problemu, možete ih zamoliti da vas saslušaju i pomognu vam riješiti stvari.

5. Svom obiteljskom liječniku

Možete zaobići i sve ove subjekte koje smo naveli prije i pomoć direktno potražiti kod svog liječnika obiteljske medicine. Znat će vas saslušati, a možda će vam sugerirati odlazak psihologu.

6. Možete biti hrabri i nazvati Hrabri telefon

Iza broja telefona 116 111 kriju se stručnjaci volonteri, kojima anonimno možete povjeriti ono što vas muči, a oni će vam dati najbolji mogući savjet za sve one osjećaje, emocije i situacije s kojima vam se nije lako nositi. Više o Hrabrome telefonu možete pročitati OVDJE.

Zaključak

Uvijek je bolje razgovarati s nekim o tome kroz što prolazite. Kad sve one negativne misli i emocije zadržavate u sebi, stvari mogu samo postati još gore. Traženje pomoći nije nešto čega biste se trebali sramiti. Dapače, budite ponosni na sebe jer ste bili dovoljno hrabri i zatražili pomoć. To samo znači da ste napravili prvi korak prema promjeni u svojem životu.