Koliko god da volimo naše roditelje i znamo da nam žele dobro, toliko nas ponekad uspiju iznervirati. Razlog je vrlo jednostavan; i dalje rade sve one stvari za koje smo im već jednom dali do znanja kako nas nerviraju.
Koje su sve to navike koje imaju, a zbog kojih bismo voljeli da malo zastanu i preispitaju se je li uredu to što nam rade?
1. Primijete samo kad pogriješimo
Zašto naši neuspjesi privlače puno više pozornosti nego naši uspjesi? Zašto svaki puta kad pogriješimo oko toga nastanu drame, a kad napravimo nešto dobro – onda se to kao podrazumijeva i ne treba posebna pohvala.
2. Prisiljavaju nas da pričamo o stvarima o kojima ne želimo
Znamo da se brinu za nas i to je lijepo. No trebali bi shvatiti da nam je teško i neugodno govoriti o stvarima koje još i sami nismo procesuirali. Ne znači da ih ne volimo i da im ne vjerujemo, samo nam ponekad treba malo mira, vremena i tišine da se posložimo sami sa sobom. Zašto ne razumiju da se zbog njihovog forsiranja možemo samo posvađati?
3. Ne ispričaju se kad je očito da su oni pogriješili
Svi smo ljudi i svi griješimo. No, nas su naučili da kad pogriješimo, onda se moramo i ispričati. Kad se njima omakne greška, kad je više i vrlo nego očito da su napravili nešto loše, onda oni preko toga prijeđu, bez isprike i bez opravdavanja. To je zapravo vrlo bahato. Dapače, pružaju nam vrlo loš primjer, a to je stav da kad jednog dana budemo odrasli, ne moramo više nikad reći „oprosti“ za sve ono loše što smo napravili.
4. Ne poštuju našu privatnost
Svijet je opasno mjesto i znamo da se brinu za nas. No nismo više tako mali da ne bismo bili svjesni nekih opasnosti. Nije baš ugodno ako ih uhvatimo kako nas potajno špijuniraju, provjeravaju društvene mreže, „pretumbavaju“ po sobi dok nas nema. To što nam konstantno dišu za vratom, samo uništava naše međusobno povjerenje.
5. Ljute se kad se zauzmemo za sebe
Nismo više stari 3 godine. Vidimo kad nešto ne valja i kad je očito da smo žrtve neke nepravde. Kad jasno i glasno kažemo što nam smeta, onda se ljutite na nas i prozivaju da smo bezobrazni i bahati. Nismo takvi, nego smo samo jasno i glasno ustali za sebe.
6. Uspoređuju nas i sebe
Dok su oni bili mladi, bila su to neka druga vremena. Stvari danas više ne funkcioniraju kao nekada. Najjače nam je kad započnu prodiku s onim: „U moje vrijeme… „ ili „Dok sam ja bio/bila tvojih godina…“. E pa to je sve prošlo svršeno vrijeme, u današnjem svijetu vrijede drugačija pravila igre.
7. Prozivaju nas zbog lijenosti
Očito je da su zaboravili koliko škola može biti stresno mjesto. Gotovo da jednaki broj sati mi provedemo u školi, kao i oni na poslu. Razlika između njih i nas je u tome što oni kad dođu s posla, ne moraju pisati zadaću i učiti. Da, škola nam može biti naporna i to ne znači da smo lijeni i neodgovorni, nego samo ponekad toliko umorni i iscrpljeni da ne stignemo sudjelovati u kućanskim poslovima.
8. Prozivaju nas zbog korištenja tehnologije
Konstantno nas krive da previše vremena provodimo po društvenim mrežama i s mobitelom u ruci. Mi smo od rođenja okruženi tehnologijom i tehnologija je dio našeg života. Ne možemo bez nje. Uostalom, kako to da oni smiju visjeti satima po Facebooku, a nama se zamjera skrolanje po TikToku? To su dvostruki kriteriji i jednostavno nije fer.
9. Prozivaju nas zbog (ne)uspjeha u školi
Posebno je to iritantno ako ni sami nisu bili nešto super tijekom svog obrazovanja, a od nas traže savršenstvo. Ne podcjenjujemo vrijednost škole, no isto tako ako nam baš ne ide bajno, ne znači da je smak svijeta zbog toga. Postoji puno primjera uspješnih ljudi koji nisu bili odlikaši, koji nemaju visoko obrazovanje, a svejedno im ide super u životu.