Smiju li roditelji lagati svojoj djeci? Ovisi koga pitate. Ako se radi o osobi koja (još) ne odgaja svoju djecu, vjerojatno će odgovori bit "ne", međutim, brojni problemi ili modernije – izazovi, koji dolaze s tim predivnim, ali i iscrpljujućim periodom života, nekada čovjeka natjeraju da bira alate koji nisu poželjni u komunikaciji.
Laganje – bespomoćno stanje roditelja?
Prema istraživanju objavljenom u akademskome časopisu International Journal of Psychology, 84 % intervjuiranih roditelja iz SAD-a priznalo je da je nekada lagalo vlastitoj djeci kako bi zaustavili neželjeno ili da bi podržali dobro ponašanje.
Kako stoji u članku na portalu Children's mercy, najčešći razlozi roditeljskog laganja jest iznuđivanje "pogodbe" kad nemaju vremena ili strpljenja, a to najčešće zvuči tako da izmisle neku laž da bi od djeteta iznudili željeno ponašanje, npr. "Ako ćeš jesti mrkvu, imat ćeš zdrave oči" ili suprotno – "Ako ćeš piti kavu, narast će ti rep". Takav tip laži razumljiv je i uglavnom se svodi na ranu dječju dob jer s vremenom i sazrijevanjem djeca shvate da se radilo o laži.
"Rode donose djecu"
Laganje može biti povezano s njihovim sposobnostima i talentima, kada roditelji u dobroj namjeri hvale svoju djecu ili kada se radi o neugodnim temama, tj. njima neshvatljivim procesima kao što je dolazak na svijet, odatle i teza da "rode donose djecu na kućni prag". Posljednji tip roditeljskih laži dolazi iz želje da se osiguraju tradicijske vrijednosti djetinjstva, a to su vjerovanja u Zubić vilu, Djeda Božićnjaka itd.
Premda dolazi iz dobre namjere, laganje djeci ponekad može biti štetno. Doktorica znanosti Meghan J Kanya ističe da se laganjem, odnosno izbjegavanjem razgovora može narušiti odnos i povjerenje između roditelja i djeteta. Također, neiskrenost kod djece u budućnosti može rezultirati lošom regulacijom emocija i osjećaja. Na kraju, djeca kojoj roditelji učestalo lažu, kasnije u životu će vjerojatno češće lagati roditeljima.
Izbjegavanje problema samo je privid rješenja
Laganje radi udobnosti i postizanja pogodbe jest možda brzo rješenje, međutim nije strategija za duge staze. Djeci su potrebni roditelji koji se suočavaju s problemima, a ne oni koji ih izbjegavaju. Kada se roditelj nađe u situaciji da misli da je laž najbolje rješenje, psihologica Kanya predlaže da se upita ova pitanja:
-
Zašto želim lagati?
-
Pokušavam li spriječiti izljev bijesa ili izbjeći neugodan razgovor?Kakvi bi mogli biti kratkoročni učinci ove laži?
-
Kakvi bi mogli biti dugoročni učinci?
-
Koje bih alternative laganju bih mogao razmotriti?
U redu je da roditelji razgovaraju s djecom o svojim osjećajima, čak i onim teškim jer im to pomaže shvatiti da su takvi osjećaji normalni i da se mogu prevladati. Kod starije djece važno je pokazati kako postaviti granice, kako bi shvatili da ne moraju dijeliti sve informacije s drugima. Biti iskren ne znači otkrivati svaki detalj svog života svima.
I za kraj, roditelji, održavajte obećanja – ako se obvežete učiniti nešto s djetetom, ispunite to kako bi znalo da vam može vjerovati.