Glazbene zvijezde 60-ih koje slušamo i danas

Iako je 50-ih godina dvadesetog stoljeća prevladavao zvuk američkih bendova, desetljeće koje je uslijedilo nakon toga uzdiglo je britansku pop scenu. Ovdje su najveću zaslugu imali Beatlesi, a njihov udarni singl Love Me Do bio je samo jedan u nizu uspjeha koji im je zajamčio svjetsku megapopularnost. Iako su isprva njihove melodije bile klasične pop pjesme, veći odmak od do tada snimljenog predstavlja njihov album iz 1967. godine Sergeant Pepper's Lonely Hearts Club Band koji neki smatraju vrhuncem njihova stvaralaštva.

Putem Beatlesa pošli su i mnogi drugi bendovi, poput The Animalsa i The Moody Bluesa, ali ipak, najdugovječniji su bili i ostali do danas The Rolling Stonesi. Imidž tada najpopularnijih bendova, Beatlesa i Rolling Stonesa, je bio u potpunosti suprotan – prvi su se predstavljali kao neiskvareni dečki iz susjedstva, a drugi kao raskalašeni rockeri, da bi se nešto kasnije, u pjesmi Sympathy for the Devil, počeli poigravati drogama i sotonističkim temama. Vrhunac ove njihove faze, zanimanja za okultno, predstavlja tragična smrt jednog posjetitelja koncerta kojega su na njihovu nastupu u Kaliforniji, 1969. godine, ubili članovi motociklističke bande Hells Angels.

S druge strane Atlantika, 1960. godine, Berry Gordy Jr. i Wiliam Robinson osnovali su diskografsku kuću Tamla Motown (Motown – Detroit, grad automobila). Isprva je Detroit bio kolijevka crnih umjetnika koji su, spojivši r'n'b s raznim stihovima gospela, uspjeli stvoriti prepoznatljivu glazbu raznih sastava, poput The Supremesa i The Temptetionsa. U Americi nastaju i stilovi koji su bliži jazzu (Blood, Sweat and Tears) te neki novi ogranci rocka, poput folk rocka s Bobom Dylanom na čelu. Svjetsku popularnost, pjesmom Mrs. Robinson (film Diplomac, 1967.) stekli su i Simon & Garfunkel.

U Kaliforniji se, u to vrijeme, razvijao california sound koji obuhvaća zvuk surfanja (The Beach Boys) te pop-glazbu za hipije (The Mamas and the Papas). Mnogi su drugi američki bendovi bili povezani s kulturom droge, poput Doorsa (ime su uzeli prema knjizi A. Huxleyja o halucinogenoj drogi meskalinu – The Doors of Perception).

I dok se na početku desetljeća moglo očekivati da pop-pjesme neće biti dulje od tri minute, kraj 60-ih donosi i djela nešto avangardnijih bendova koja su ponekad zauzimala i po čitavu stranicu albuma. I stihovi su se promijenili – od tinejdžerske ljubavi pa sve do kritike društva. U ovome su prednjačili Pink Floyd.

I kao šećer na kraju, kolovoz 1969. godine ostaje zapamćen po vjerojatno najvažnijem događaju u povijesti pop-kulture: Woodstock Festivalu održanom na farmi u državi New York.