U tinejdžerskom razdoblju hormoni udaraju po cijelom tijelu, promjene su brojne, a sve to utječe i na raspoloženje, kako samih tinejdžera tako i njihovih roditelja.
Nedvojbeno je da nije lako biti tinejdžerom i zapravo se ne zna što je gore – biti tinejdžer ili biti roditelj tinejdžera. Mnogo roditelja čija su djeca još klinci sa zebnjom očekuju razdoblje kada će njihovo dijete ući u pubertet i početi 'izvoditi bijesne gliste', lupati vratima i častiti ih nebrojenim izljevima bijesa.
Zbog svega je tinejdžersko razdoblje jedno od najstresnijih, ali i osjetilno najizraženijih u životu. Mnogi mladi tada žele što više slobode i često misle kako su alkohol, cigarete i droga put k toj slobodi. Naravno, sve ovo je čista glavobolja za starce. Jedni se pjene, drugi frkću, treći prijete, četvrti uvode već zaboravljene kazne, peti uvode nove kazne i da ne nabrajamo dalje.
Sukobi su u mnogim obiteljima svakodnevna pojava kada dijete uđe u pubertet i postane tinejdžerom. Osim što je sam tinejdžer osjetljiviji te želi slobodu i prostor samo za sebe, što znači da mu i sama prisutnost staraca smeta, tu su i novi načini oblačenja, šminkanja, nova mjesta za izlaske, novi načini zabave koji uključuju već gore spomenute poroke. Zbog svega ovoga ni starcima nije lako jer mnogima je prva na pameti - briga. Ako se samo na trenutak stavite u njihovu kožu, shvatit ćete koliko im je teško jer uz sve one crne vijesti koje svakodnevno slušaju, o napadima na maloljetnike, o tučnjavama, o sve lakšoj dostupnosti droga, nije im lako pustiti vas u izlazak.
Dakako, postoji razlika od roditelja do roditelja. Tako su jedni previše popustljivi, a drugi se prema vama ponašaju kao da ste pas na povodcu te vas stalno kontroliraju. Nijedna krajnost nije najbolja, to već znamo, ali isto tako znamo da je i teško naći mjeru i zauzeti nekakav pozitivan-ne-previše-zabrinuti stav.
Odnosi koji se stvore kada dijete uđe u pubertet obično ostaju za cijeli život i promijene se eventualno kada su roditelji već pri kraju životnog puta. U nekim obiteljima tako roditelji i djeca postanu saveznici, prijatelji i ono što su i do tada bili, dok u drugima postanu suparnici koji se uvijek bore za prevlast, za ono 'da uvijek bude po mome' bez obzira o kome se radilo. U nekim obiteljima se, nažalost, ide toliko daleko da roditelji počnu pljuskati i premlaćivati svoje tinejdžere, a u drugima tinejdžeri bježe od kuće kako bi pokazali da mogu imati svoju slobodu i birnuti se o sebi. Ovo su opet dvije krajnosti koje je najbolje izbjegavati.
Ipak, život piše najrazličitije i posve iznenađujuće scenarije, a o tome hoće li vam roditelji u ovom turbulentom životnom razdoblju postati saveznici i prijatelji ili suparnici i neprijatelji, uvelike ovisi i o vama samima. Jer – iako vam zasigurno puno puta dođe da se posvađate s njima i zalupite im vrata pred nosom tako da padaju komadići zida, sjetite se i da postoji drugačiji način. I iako postoje okorjeli roditelji s kojima bilo kakav razgovor ne donosi nekakve pomake na bolje, velika većina njih voli svoju djecu i spremni su na kompromis, posebice kada im pokažete da vam je stalo do njih i njihovog mišljenja.
Kakav je vaš odnos s roditeljima za sada? Jeste li više saveznici koji razgovorom i kompromisima rješavaju probleme ili ste ipak suparnici u svakodnevnoj borbi za prevlast?
N.LJ.J.
Foto: Photoxpress.com
