Mitovi o dečkima u koje cure trebaju prestati vjerovati

Žene su misterija muškarcima, a vrijedi i obratno; djevojke smatraju da su momci skroz bez emocija, da ne puste suzu i da misle samo na seks, treba se zapitati radi li se samo o stereotipima i mitovima.

Nekada su cure u zabludi kada se radi o dečkima zbog scena koje vide u filmovima ili zbog patrijarhalnog odgoja koji uvijek govori `ne plači, pa nisi djevojčica`. No, evo istine: dečki osjećaju sve ono što i cure jer su i oni ljudi, a ne roboti.

Premda nam se čini da su muškom rodu na pameti samo dvije stvari: seks i nogomet, moramo priznati da smo u krivu, a sve zbog ovih mitova o dečkima u koje cure trebaju prestati vjerovati:

Krivo! Dečki su osjećajna bića, ali su od tinejdžerskih dana učeni da je pokazivanje emocija slabost, a slabost je nešto sa čim ne treba biti povezan ni jedan muškarac. Kroz igranje lutkama i glumljenja `mame`, cure se uči upravo suprotno: da je pokazivanje osjećaja u redu. S druge strane, dječaci igraju video igre i slične stvari koje su pune nasilja što potvrđuje ovo prvo: ne treba pokazivati emocije. Bez obzira na to dečki jesu osjećajni, ali im vjerojatno treba neko vrijeme kako bi to pokazali.

Moramo razočarati sve cure koje puno rade na svom fizičkom izgledu samo da bi se svidjele dečkima jer vjerovale ili ne njih nije briga samo za izgled. I djevojke i momci traže jednake kvalitete u partneru što se nikako ne odnosi na izgled. Nitko ne tvrdi da nečija ljepota i privlačnost ne igraju ulogu u tom svemu, ali znatno manje nego što mnogi misle.

Seksualna vrijednost dečka se nažalost u našem društvu procjenjuje količinom djevojaka koje je odveo u krevet i upravo zato se stvorio ovaj mit. Za cure vrijedi obratno: njihova seksualna vrijednost se procjenjuje po broju dečki s kojima nije spavala, što je apsurdno isto kao i prva `procjena`. Kada su momak i cura u vezi oni mogu vidjeti da oboje jednako žele seks te da im se javlja ta želja, a ne da spolni odnos inicira samo dečko. Iz tog svega se vidi da dečkima nije bitan samo seks, nego tu misao forsira društvo.

Konačno u 21. stoljeću možemo vidjeti da dečki nisu toliko sigurni kada je seks u pitanju, a budući da je nesigurnost još jedan znak slabosti za muškarce, oni će to rijetko kada priznati. Dečki se pitaju slična pitanja kao i cure kada se radi o seksu kao primjerice: Jesam li predlakav? Hoće li joj dužina mog spolnog organa biti dobra? Hoće li me uspoređivati s dečkima s kojima je prije spavala?

Puno dečki, bez obzira na to jesu li u vezi ili ne, masturbira na pornografiju. Nesporazum koji se događa oko pornografskih sadržaja je ovaj: djevojke misle da pornići mogu zamijeniti drugu osobu i vezu. Većina momaka shvaća da je pornografija samo fantazija i ništa drugo dok nažalost to cure shvaćaju možda preozbiljno.

Dečki itekako mogu biti prijatelji s curama, čak možda su bolji prijatelji nego cure curama. Osoba koja vjeruje da muškarci i žene ne mogu biti prijatelji vjerojatno vjeruje i u mit da svi gay dečki žele biti sa svim dečkima koje sretnu. Odrastajući steknemo prijatelje bez obzira na spol, a brojni slučajevi prijatelja koji su zabrijali nažalost potpiruju ovaj mit.