'Ajmo, narode, vrijeme je za priznanje – jeste li ikada nekoga provjerili na internetu prije nego ste s njom ili s njim otišli na spoj ili onda kad vam se ta osoba svidjela te čim ste saznali njezino ime?
Posljednje istraživanje s ovom tematikom kaže da 41 posto mladih ljudi prvo provjeri potencijalnog dečka ili potencijalnu curu na Google-u i društvenim mrežama prije nego nešto započnu s njim ili s njom. Hm, je li ovo veliki postotak? Moramo priznati da smo ipak očekivali da će biti viši, nije li tako? Uvijek postoji mogućnost da su ljudi koji su sudjelovali u ispitivanju – lagali.
Ipak, oko svega vlada i određena stigma jer – tko je spreman priznati da zna nešto ili čak mnogo o svom potencijalnom ljubavnom partneru, mnogo više nego što bi trebao znati na početku? Naime, na internetu se može mnogo toga doznati o sasvim običnim ljudima, a ne samo o glumcima, pjevačima i sličnim zvijezdama. Možemo tako doznati tko voli kakve filmove, kakvu glazbu sluša pa čak i kakve stvari voli i koji su mu hobiji, ali i gdje je proveo svoje ljetne praznike!
Ukratko, na osnovi interneta, prije svega Googlea i društvenih mreža, možemo već oformiti mišljenje o osobi o kojoj nemamo pojma. Ta osoba može nam postati simpatična ili antipatična, ovisno o tome kako nam se sviđa to što smo našli i kakve smo zaključke na osnovi toga sebi stvorili u glavi.
A kada već imamo stvorenu sliku u glavi o nekome, možemo li toj osobi dati šansu da bude onakva kakva doista jest, bez da sumnjamo u nju? Ne bi li bilo bolje da su nam mozak i srce čisti i otvoreni i da osobu upoznajemo postupno, samo iz druženja s njom?
Cyberstalking?
Cyberstalking ili cyber praćenje ili uhođenje na mreži danas je tako sve češće. Uhodimo sve, od roditelja, rođaka, prijatelja pa do potencijalnih ljubavnih partnera. No, treba znati da je zapravo mala granica koja nas dijeli od samo nevine provjere, jednog googlanja pa do panične i opsjednute uhode koja svaki dan barem sat vremena provjerava podatke o osobi koja mu je zapela za um i oko. Ako se još k tome ide i tako daleko da se podaci zapisuju ili spremaju u poseban file – doista je sve otišlo predaleko.
Kada priznati?
Na početku definitivno ne jer biste mogli ostaviti dojam koji zasigurno ne želite. Ako veza zaživi, onda možda jednog dana…
Što vi mislite o tome – treba li osobu prije prvog spoja provjeravati na internetu? Radite li vi to? Je li vam pomoglo ili vam se obilo o glavu? Jeste li bili u situaciji da su vas drugi provjeravali i tako stekli krivi dojam o vama?
N.LJ.J.
Foto: photoxpress.com