Kulinarski običaji diljem svijeta: Gdje se jedu tarantule, a gdje crvi?

Reci mi što jedeš i reći ću ti tko si, tako otprilike ide stara izreka koja nam govori kako je naša hrana puno više od nečega što trebamo samo kako bismo preživjeli te da ona također, kao i mnoštvo drugih stvari koje nas određuju, ima svoje kulturne značajke.

Osim što znamo da hrana koju svakodnevno jedemo treba biti zdrava, svježa i  naravno fina, često se susretnemo s nekom namirnicom koja nije karakteristična za područje na kojem živimo, a pogotovo je zanimljivo kada na raznim putovanjima imamo priliku otkriti kulinarske tajne strane nam zemlje, što zna biti jednako uzbudljivo kao i otkrivanje njezinih znamenitosti i običaja.

Od štrukli, purice s mlincima do fritula, rižota i ribe i kod nas se kuhanje i pripremanje hrane mijenja s geografskom dužinom i širinom, a kada krenemo na put oko svijeta, lako se desi da nam se u tanjuru nađe nešto potpuno neočekivano.

Osim što se u raznim dijelovima svijeta različito odgovara na pitanja kada se, kako se, gdje se i što se jede, na jelovnicima se nađu i namirnice za koje vjerojatno nikada ne bi pomislili da su jestive.

Tako je npr. na Tajlandu veliki specijalitet jelo zvano 'kavijar Istoka' ili juha od ptičjih gnijezda. Naravno, ne radi se o grančicama koje ptice koriste kako bi sagradile svoja gnijezda, nego o njihovoj slini koja ih drži na okupu, a ovom jelu daje posebno kremastu žele teksturu. Budući da ih se ne može pronaći tijekom cijele godine, ptičja gnijezda su iznimno skupa i tražena delikatesa.

Ne znamo koliko se bojite pauka, ali u Kambodži vrlo popularno jelo su pržene tarantule. Ovaj veliki pauk priprema se cijeli, a lokalno stanovništvo rado ih nudi stranim turistima i to po jako niskoj cijeni. Njihov okus je navodno sličan onome piletine, a koliko sličan, ostaje vam da ocijenite sami, ako vam se naravno za to pruži prilika.

Ako vam se pauci ipak ne čine kao najbolji izbor, u tom slučaju skoknite do Japana, gdje će vam rado pripremiti jelo od ribe zvane fugu. Njezini unutarnji organi, oči i koža sadrže smrtonosni otrov koji oštećuje i uništava živce. Samo par miligrama dovoljno je da konzumacija ovog jela završi kobno, a zbog toga specijalitete s ovom ribom u Japanu smiju pripremati samo kuhari s posebnom dozvolom. Vrlo je tražena unatoč tome što je nekima koji ju odluče uvrstiti na svoj jelovnik, ujedno i zadnji obrok.

Osim ovih egzotičnih destinacija, neobična jela nalazimo i u Europi pa se tako na Sardiniji rado jede casu marzu, sir koji sadrži larvu muhe. Njegovo ime znači upravo 'pokvaren sir', a iako je nedavno zabranjen zbog zdravstvenih razloga, još uvijek ga se može pronaći na crnom tržištu. Proizvodi se od ovčjeg mlijeka, a mora se jesti dok su crvi iz larve još uvijek živi, što sir čini (bar tako kažu) kremastim i vrlo ukusnim. No, tijekom konzumacije bitno ga je i dobro sažvakati jer u protivnom ličinke mogu preživjeti te u želucu napraviti popriličnu štetu.

I za kraj odlazimo u Vijetnam gdje vam nakon dobrog obroka mogu ponuditi vino od zmije. Ova vrsta pića radi se od vina riže u koje se, u manjim količinama, dodaje zmijski otrov. Zmiju se tako pusti da uđe u bocu vina kako bi u nju položila otrov, koji etanol iz alkohola čini neaktivnim i bezopasnim te je ovo piće tako navodno jako zdravo. Svijetlo ružičaste je boje jer sadrži i malo zmijske krvi, a postoji i varijanta kada se ona, pomoću oštrog reza po sredini zmijina tijela, iscijedi direktno u vino te servira odmah.

Ne znamo za koju od ovih poslastica smo vas zainteresirali, ali ako ste se odlučili za put oko globusa dobro je znati da i kada je hrana u pitanju, osim izreke na početku definitivno vrijedi i ona, sto ljudi, sto ćudi. Ili ovom slučaju recepata.

A koja je najčudnija hrana za koju ste vi ikada čuli? Ili koju ste možda i sami probali?