Svi želimo biti pametni. U svijetu u kojem vlada konkurencija, tko želi priznati da ima smanjene intelektualne sposobnosti?
Jeste li nekad u društvu i oko sebe uočili neke osobe, koje se baš vole nadmetati svojom pameću i pokazati i dokazati svakome kako oni znaju bolje?
Sumnjate da se prave pametnijima, nego što to ustvari jesu, ali nemate konkretne dokaze.
Evo par jasnih znakova da se netko samo pravi pametan, ali to sve zapravo fejka i lažira.
1. Uvijek su u pravu
Osobe koje su stvarno pametne i inteligentne znaju da ne mogu sve znati i da sukladno s time ne mogu uvijek biti u pravu. Ljudi koji su prirodno pametni mogu saslušati nečije stajalište i na temelju toga donijeti presudu. S druge pak strane, oni „fejk pametnjakovići“ nemaju interesa saslušati drugu stranu, a kad se nešto kosi s njihovim stajalištima ili pogledima na svijet, imaju potrebu to poniziti i omalovažiti, jer na taj način podižu vlastito samopouzdanje.

2. Koriste dubokoumne citate - prečesto
Za svaku priliku, on ili ona izvlače neki citat iz rukava. Isprva će zvučati inteligentno, ali nakon dubljeg promišljanja, shvatite da bačeni citat nije uopće bio relevantan u razgovoru u kojem ste bili. Pseudointelektualci koriste citate, poslovice ili izreke samo kako bi izgledali upućeno više nego ostali. S druge strane, ljudi s istinskom inteligencijom se oslanjaju na citate samo onda kad s njima stvarno mogu doprinijeti raspravi, umjesto da pokažu kako znaju tko je od filozofa ili mislioca nešto izjavio.

3. Vole se hvaliti da su pametni
Netko tko je stvarno pametan, to nikada neće raditi. Jer ljudi s puno znanja su itekako svjesni koliko toga ne znaju i koliko toga još moraju učiti. Za ove pak hvalisavce, važno je ostaviti dobar dojam. No nekad se ne zaustavljaju samo na svom hvalisanju o tome koliko su pametni, već pokazivanjem svoje pameti i intelekta, imaju potrebu istodobno poniziti druge ljude.

4. Oni sve znaju
Oni imaju konačan odgovor o tome kako svijet funkcionira i uvijek o svemu imaju mišljenje. Njegova ili njezina stajališta o društvu, svijetu i okolini su vrlo kruta. Ako se susretne s nekim drugačijeg mišljenja, neće biti otvoreni za argumentiranu raspravu. Samo ljudi otvorenog uma znaju da na svijetu nema jednostavnih odgovora pa prilikom rasprava upijaju nove ideje i perspektive.

5. Kritičko promišljanje im je slaba karika
Kritičko promišljanje znači da nismo samo pasivni primatelji informacija, već da preispitujemo i vrednujemo ono što smo čuli. Osobe koje i nisu baš toliko „bistre“, slijepo vjeruju u ono što su čuli ili vidjeli primjerice od influencera ili slijepo slijede trendove s društvenih mreža. Samo osobe koje imaju dostatna znanja i sposobnosti kritički mogu razmotriti sadržaje i poruke iz okoline te procijeniti koliko su pozitivni, negativni ili eventualno štetni.
