Savjet za traženje pomoći: Kako razgovarati s roditeljima i priznati da prolaziš kroz aknsioznost i depresiju

Iako možda nije ugodno, ali prvi korak u procesu ozdravljenja je traženje pomoći.

U trendu NE OSTAVLJAJU DOBAR DOJAM Navike koje vas čine slabom osobom: 13 ponašanja kojima govorite da nemate karakter GODINE NISU NUŽNO ZNAK ZRELOSTI Tko se ponaša zrelo, a tko ne? 10 ponašanja po kojima ćete prepoznati zrelu osobu INSTANT SAMOPOUZDANJE Kako si u par minuta podignuti samopouzdanje? 5 stvari s kojima ćete se brzo osjećati samopouzdanije

A kome se najsigurnije obratiti, ako ne svojim roditeljima. Donosimo vam mali savjetnik kako razgovarati sa svojim roditeljima o problemima mentalnog zdravlja i što eventualno učiniti ako vas odmah ne shvate ozbiljno.

1. Za početak – samo hrabro, oni vas vole najviše na svijetu

Roditeljima ste važniji nego što mislite i oni će učiniti sve da vam pomognu. Jednostavno, ne može i dalje ostati tako – da se konstantno osjećate beznadnim, očajnim ili da pomišljate o samoozljeđivanju ili da vam se svakakve crne misli motaju po glavi i da zbog njih ne možete normalno funkcionirati.

2. Odaberite vrijeme i mjesto

Osigurajte da to bude negdje gdje se osjećate ugodno i udobno, poput npr. vaše sobe i tako da vam ne upadaju braća ili sestre dok vodite ovaj razgovor. Ako možda imate više povjerenja u jednog od roditelja, npr. u mamu - razgovarajte samo s njom pa će ona prenijeti vašem tati već o tome što vas muči.

3. Pripremite se na njihova pitanja

Kad im to priopćite, zasigurno će vam postaviti neka pitanja, poput onoga razmišljate li možda o samoozljeđivanju, koliko se dugo tako osjećate i želite li možda da vam potraže stručnu pomoć. Odgovarajte iskreno, onako kako mislite i osjećate. Možda će vas i na trenutke prekoriti, zašto im niste ranije rekli kroz što prolazite, ali nemojte to zamjeriti, jer je tako nešto šok i za njih.

4. Možda će biti emotivnije nego što želite

To što ste nekome otvorili dušu, može biti vrlo emotivno. Možete plakati, mogu i vaši roditelji zaplakati s vama. Plakanje je uredu i olakšava bol. Vrlo je vjerojatno da su oni odavno primijetili da nešto s vama nije kao prije i sad je i njima teško. Možda se preispituju jesu li gdje i sami pogriješili, jesu li i sami nekako krivi zbog toga što se vi osjećate tako. 

5. Što ako vas roditelj ne shvati ozbiljno?

Ne reagiraju svi ljudi jednako kao čuju da postoji neki problem. Morate shvatiti da se prije par godina nije toliko puno govorilo o važnostima mentalnog zdravlja pa vaši roditelji ili pripadaju takvoj generaciji ili su među onim tipovima ljudi koji vjeruju da se problemi mogu sami od sebe riješiti. Ako vas prvi puta ne shvate ozbiljno, pokušajte opet obaviti s njima takav razgovor, a u krajnjem slučaju – uvijek vam ostaje solucija da se obratite školskom psihologu ili pedagogu. Nije sramota reći da imate problem. Kako biste najnormalnije otišli doktoru da vas zabole trbuh ili glava, isto se tako ne biste trebali sramiti tražiti pomoć za vaše mentalno zdravlje.