Saznaj sve o snimanju Pomrčine

Snimanje Sumrak saga: Pomrčina počelo je 11. kolovoza 2009. u Vancouveru i nastavilo se 11 tjedana na brojnim lokacijama po British Columbiji. Mnoge šumovite lokacije u filmu bile su zabačene i teško dostupne.

Golema se produkcija sastojala od brojne glavne ekipe za snimanje i druge ekipe u punom sastavu, koja je dijelila odgovornost za tri glavne akcijske sekvence: uvodnu potjeru klancem u kojoj sudjeluju Cullenovi, vukovi i Victoria, zatim sekvencu obuke u kojoj Jasper podukom priprema ostatak svoje obitelji i vukove, te, treće, završnu sekvencu bitke na dvije lokacije, saveza Cullenovih i vukodlaka protiv novorođenih vampira na čistini u divljini, odnosno Victorije i Rileyja protiv Edwarda, Belle i Setha na gorskom vrhu zavijenom u snijeg. Tim za borbe, kaskaderski tim, tim za scenske efekte i tim za vizualne efekte marljivo su radili na prenošenju tih žestokih prizora na ekran uz punu sigurnost, te pomaganju glumcima pri radu s virtualnim vukovima. K tome, velik se dio akcije filma zbiva na otvorenom, u vremenskim uvjetima specifičnim za pojedini lik.

Svi glumci uključeni u složene akcijske sekvence prošli su mnogo tjedana specifične obuke za tjelesnu borbu. Glumci i kaskaderi neumorno su radili na izvođenju konkretnih pokreta sve do točke gdje su ograničenja izvedivosti i čiste fizike prisilila odjel vizualnih efekata da preuzme glavnu riječ.

Uz to što je morala ispripovijedati ljubavnu priču u suvremenom okružju o nadnaravnim vampirima i vukodlacima, filmska je ekipa imala dodatno ograničenje poštivanja elemenata koje je spisateljica Stephenie Meyer uspostavila u romanu, te uzimanja u obzir kreativnih odluka koje su donijeli tvorci prethodnih dvaju filmova, uz istodobnu brigu da pripovijedanje ostane svježe i uzbudljivo. Setovi poput kuće Cullenovih, Belline kuće, Jacobove kuće, Gimnazije Forks i proplanka – na kom vampiri svjetlucaju – otprije su zadane sastavnice. K tome, filmaši su se morali nositi s kostimiranjem vrlo brojnog ansambla od više od tri tuceta glavnih ili sporednih likova, te desetaka kaskadera, uz dodatne produkcijske izazove većeg broja retrospekcijskih prizora iz različitih razdoblja, te željom fanova da saznaju svaku sitnicu.

“Pri samom početku filma vidimo da se Victoria vratila i da se dolazi osvetiti. Počinje potjera i Victoria se vraća s teritorija Cullenovih na teritorij vukova. A mi ne smijemo zalaziti na stranu onih drugih”, objašnjava Taylor Lautner. “Ali Emmett se malo zanese i prijeđe na vučju stranu, pa se Paul, usijana glava, malo pokoška s njim. To je savršen način započinjanja filma, jer Victoria je usred svega toga. Ona je razlog ovog kaosa, a Cullenovi i vukovi hvataju ravno za grkljan.”

Taj trenutak adrenalina iz prvog čina radnje pruža publici stvarno dobar pojam o tome kako su eksplozivno moćna mitološka bića u radnji. “Napokon shvatimo da je progone duž tog klanca. Netom prije nego što će uloviti Victoriju, ona preskoči na suprotnu stranu, a oni stanu. Zašto ne idu za njom? Shvatite da je to crta razgraničenja između vampirskog i vučjeg teritorija. I tako, netom što pomislimo da je pobjegla, bum – vukovi su joj za petama. Stvori se dvostruka akcija u kojoj je Cullenovi progone s jedne strane, a vukovi s druge, dok ona skače amo-tamo preko klanca. Sekvenca će biti prilično fantastična”, komentira producent Wyck Godfrey.

“Knjiga je aludirala na potjeru duž klanca, ali smatrao sam da zaista moramo vidjeti tu potjeru”, navodi redatelj David Slade. “Izradio sam nekoliko storyboarda da odredim kako bi izgledalo da Cullenovi i vukovi zaista krenu u potjeru za Victorijom na filmu. Melissa je prigrlila moje crteže i napisala te sekvence. I tako se radi o vrlo sitnom dijelu knjige za koji sam smatrao da bi ga bilo zaista zabavno vidjeti. Htio sam na ekranu vidjeti vampire i vukove kako trče ekstremnom brzinom, preskakuju s jednog teritorija na drugi. To je sjajan način uspostavljanja pravila o razgraničenju teritorija boravišta.”

Glavna bi ekipa tipično započela s dijalozima i jednostavnijim kaskaderskim radom u akcijskim sekvencama, “ali onda smo morali prebacivati sve velike akcijske kadrove s postavljanjem kranova i trikovima na žici redatelju druge ekipe E. J. Foersteru”, objašnjava Godfrey. Radni tjedni obaju ekipa slijedili su jedni druge kako bi Slade mogao nazočiti snimanju druge ekipe u svojim slobodnim danima.

“E. J. Foerster je jedna od onih stvari koje zaista želite – on je kao perorez koji sve radi”, smije se Slade. “Bio je fantastičan. E. J. se toliko naradi s kaskaderima da mu mozak već sâm zna što se traži. Imao je zadatak snimiti neke veće kaskaderske kadrove, koji se svaki za sebe postavljaju, ono, sedam sati. Svi su se naši kadrovi poklapali, sav nam je filmski izražajni vokabular bio podudaran. E. J. je potpuno i u cijelosti bio na istoj mentalnoj ravnini i uvijek bi me pitao: ‘Što još mogu učiniti? Kako još možemo pomoći?’ Druga je ekipa vojnički obavljala svoje i bilo je pravo zadovoljstvo raditi uz njih.”

“Jedan od većih izazova ovih filmova oduvijek je potreba snimanja vampirske brzine”, dodaje producent Wyck Godfrey. “David i E. J. donijeli su, između ostalog, odluku da to žele snimiti uživo. Stvarno nam je stalo prikazati ove vampire u jurnjavi šumom tom fenomenalnom brzinom koju Stephenie Meyer opisuje u svojim knjigama.”

“Puno smo razmišljali o vampirskoj brzini – stvarno smo raspravljali o tome kako bi se moglo pristupiti tom fizičkom pitanju prikazivanja nečega s nogama što se može kretati tako brzo da nestane s vidika. Razmišljali smo o činjenici da kukac zamahne krilima tisuću puta u sekundi, i o izgledu toga”, objašnjava Slade. “I tako smo smislili kako da u stvarnosti snimimo likove koji trče brzinom od 65 kilometara na sat i utječu jedni na druge. Htio sam da to bude nadljudsko, ali ne i nadnaravno. Htio sam izbjeći pojam da je to potpuna fantazija. Zadržao sam kameru na razini ljudskog oka, jer sam htio filmu dati temelj u osobnom, uvjerljivom prostoru.”

Redatelj David Slade u suradnji s redateljem druge ekipe, vođom kaskadera, vođom borbi, supervizorom specijalnih scenskih efekata, supervizorima vizualnih efekata i scenografom izradio je koncept stvaranja ekstremne brzine putem “čarobnog tepiha”.

“Zaključili smo da možemo postići da likovi jure najmanje 65 kilometara na sat uz pomoć tog čarobnog tepiha koji smo izradili. Zvali smo ga i krpa, a kasnije smo ga prozvali sanjke smrti”, smije se Slade. “U biti se radilo o vrlo dugom, vrlo, vrlo, vrlo čvrstom pojasu pričvršćenom na pozadinu kamioneta, koji bi jurio stazom kroz šumu i nosio kaskadere i glumce, dok bi vozilo s kamerom hitalo šumom naporedo s njim. Kad bi sve postiglo najveću brzinu, glumci bi počeli trčati, a kamera bi snimila osobu koja trči 65 kilometara na sat, što djeluje zaista brzo. Stvarno je, pa će i izgledati stvarno.”

Vođa kaskadera John Stoneham jr. dodaje: “Radi se o platformi širokoj metar i četvrt koju vučemo računalno upravljanim vitlom i koja samo pronosi ljude šumom. Vožnja mora biti prilično glatka, jer oni se kreću punim trkom.”

“To je kao kad u zračnoj luci netko prođe pokretnom trakom pokraj vas. Hoda, ali kreće se brže od vas… koncept je isti”, objašnjava supervizor vizualnih efekata Kevin Tod Haug. “Vidite vjetar na njima, ruke i noge im rade punom snagom. Dokle god im ne vidite stopala, imate dojam da se zaista kreću vrlo brzo. Ali zapravo se kreću punom brzinom ljudskog trčanja, uz 50-60 kilometara na sat koje im dodaje kamionet. I tako smo utvrdili da vampiri trče brzinom od oko 65-75 kilometara na sat, da se nikada ne umore i da uvijek trče najvećom brzinom.”

“Glumci su vježbali na pokretnoj traci, a onda smo ih vozili šumom s drvećem u prednjem planu i snimili glumce kako doslovce trče punom brzinom, ali sve u pozadini doslovce prolijeće iza njih”, dodaje Godfrey. “I tako prvi put u ovoj seriji zaista vidimo vampire kako trče šumom nemoguće brzo, što je snimljeno s pravim glumcima.”

“Općenito uzev, najbolji su efekti oni koji se u što većoj mogućoj mjeri snime uživo”, kaže Haug. “I tako počnete od onoga što što glumac ili kaskader zaista mogu izvesti. Izvedete što više možete uživo, pred kamerom, jer to je vjerojatno bolji pristup. Zatim se vizualni efekti uključe kad ne možete dalje. Mora postojati izvjesna napetost, izvjestan napor. David je stvarno htio da se pobrinemo za to da se osjete zamah, težina i svi ostali elementi brzine koji se inače dobiju kad se netko kreće takvom brzinom.”

“Razmjeri onoga što smo radili u sekvenci potjere razlikuju se od svega što sam ikada dosad vidio u potjeri trčanjem. Vampiri žive u stvarnome svijetu, ali mogu izvesti više, samo što to rade samo kad moraju ili kad je primjereno. Vidio sam rad ovih razmjera na potjerama automobila i zrakoplova, ali kod potjere pješice ovo je prilična iznimka”, dodaje Haug. “Svaki kadar mora biti snimljen na drugoj lokaciji, u biti, jer kreću se prebrzo. Potjera pješice obično bude preko krova i niz ulicu, pa se dobar dio može snimiti na istoj lokaciji. To nije izvodivo kad vam se vampiri kreću brzinom od gotovo 80 kilometara na sat. Zato tome morate pristupiti kao automobilskoj potjeri kroz šumu.”

James Tichener radio je kao supervizor vizualnih efekata za drugu ekipu. “Victoria izaziva i iskušava obje strane vučje i vampirske zone kad prodre u njih trkom. Zahtjev našeg redatelja druge ekipe E. J. Foerstera bio je da ova sekvenca ide brzo brzo brzo! Ovo je automobilska potjera. Snimat ćemo brzo i žestoko… dat ćemo brojne rakurse. Smatramo da imamo najviše rakursa u jednom prizoru ikad snimljenom u Vancouveru. Mislim da smo u toj sekvenci potjere imali gotovo dvjesto rakursa.”

“Sekvencu smo razlomili na tri dijela: u početku jurimo šumom i uspostavimo mnoge elemente parkoura. Snimili smo pozadine koje nas vode šumom kroz razne lokacije”, kaže Tichner.

“Recimo da je pozadina snimljena u šumi duga dvjesto metara, a Victoria bi je trebala pretrčati za dvije sekunde”, dodaje Haug. “To se izvede tako da se njezini razmjeri stisnu u studiju sa zelenim ekranom i stvori divovska maketa od zelenih blokova. Zatim kaskaderka parkourom prođe kroz tu scenografiju za dvije sekunde na žicama. Odrede se svi razmjeri visina i raznovrsnih sastavnica unutar kadra – poput stabala, kamenih gromada i razlika u visini tla. Tako, kada je uz pomoć računala smjestite unutar stvarnog okoliša, ona dosegne sve točke u prostoru koje bi trebala dosegnuti i izgleda kao da je za dvije sekunde protrčala dvjesto, a ne petnaest metara.”

Parkour – zvan i slobodno trčanje, bouldering ili buildering – mješavina je gimnastike i ulične akrobatike u kojoj se osoba sposobno i brzo kreće okolišem. Sport je bio prikazan u prizoru potjere ljudi u filmu o Jamesu Bondu Casino Royale.