Je li vam ikad palo na pamet gricnuti kakav kamenčić ili kredu koju vaši nastavnici koriste za pisanje po ploči? Štoviše, jeste li samu ideju o ovome proveli u djelo i pojeli nešto na prvi pogled nejestivo? Ako je tako – muči vas poremećaj prehrane pika.
Osim kamenja i krede, osobe s ovim poremećajem jedu svašta, primjerice puder za njegu djece, zemlju, glinu, ogromne količine leda i… nabrojite dalje sve što vam padne na pamet. Obično se radi o poremećaju važnih tvari u organizmu zbog čega nastaje potreba za ovakvim neobičnim 'namirnicama', a najčešće je to nedostatak željeza. No, dublji problem zapravo leži u psihi pojedinca s ovim poremećajem, a najčešći okidači za piku su neorganizirani odnosi u obitelji, napuštanje djece od roditelja, problemi u obitelji, siromaštvo.
Najčešća je kod ženske populacije svih dobnih skupina te djece. Posebno je opasna kod djece jer može dovesti do otrovanja, ali trovanje nije isključeno ni kod starijih. Također, nerijetko je potrebna operacija kako bi se iz organizma odstranilo strano tijelo koje se ne može probaviti.
Ono što je posebno zanimljivo jest činjenica da se poremećaj pika susreće i kod životinja, a najčešće kod čovjekovog najboljeg prijatelja – psa.
S obzirom na to što osoba jede postoje i različiti nazivi za ovaj poremećaj, a samo neki od njih su:
- Geofagija – konzumacija gline, krede i/ili zemlje
- Hialofagija – konzumacija stakla
- Koprofagija – konzumacija izmeta
- Papofagija – konzumacija ogromnih količina leda
- Trihofagija – konzumacija vune i/ili kose
- Ksilofagija – konzumacija papira i/ili drveta
Zanimljivo je da je u Keniji normalna pojava da trudne žene jedu mekano kamenje, a ovo se obično naziva odowa.
Kako znati da imate poremećaj prehrane pika?
Ne postoji jednostavan test za određivanje pike, ali ako jedete nejestivo mjesec ili više dana i to konstantno znači da imate ovaj poremećaj. Također, nedostatak željeza i cinka te niska razina hemoglobina u krvi može ukazivati na ovaj poremećaj ukoliko ga osoba koja ga ima skriva. Najčešće se osobe s pikom skrivaju dok jedu nejestivo jer se boje čuđenja i osuđivanja okoline.
Otkud naziv pika?
Pika dolazi od latinske riječi za pticu svraku jer je poznato da ova ptica jede mnogo toga što se obično smatra nejestivim. Ovaj poremećaj se spominje u latinskim i rimskim tekstovima iz 13. stoljeća, ali je tek od 1563. godine prepoznat kao medicinski problem. U 19. stoljeću u Sjedinjenim Državama među robovima iz Afrike posebno je bila raširena geofagija (konzumacija gline, krede i zemlje).
Kako se liječi?
Prvo je važno da osoba koja pati od ovog poremećaja prepozna problem i prizna ga. Kao i kod svih drugih ovisnosti, ovo je najteži korak. Kada se konačno krene s liječenjem, najvažniji su odlasci psihologu te dodaci prehrani s obzirom na to što organizmu fali, primjerice željezo ili cink, kao najčešće tvari koje su u deficitu kod pike.
Važno je znati da se jedenjem nejestivog zapravo osoba osjeća bolje i kao da nadomješta nešto što joj fali u životu. Stoga je veoma važno otkriti o čemu se ovdje radi te ispuniti prazninu zbog koje je nastao poremećaj prehrane nečim drugim, pozitivnijim.
N.LJ.J.
Foto: Photoxpress.com