U usporedbi sa svjedodžbama europskih zemalja, svjedodžbe naših učenika šture su, kratke i ne donose ništa osim ocjena – skale koja ne pokazuje ništa…
Martina Kolar Billege, znanstvena novakinja na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu koja je magistrirala na području ocjenjivanja tvrdi da ocjene kao takve, bez popratnog opisa koji bi se ticao svakog učenika ponaosob, nemaju nikakve težine u procjenjivanju kvalitete učenika, objavljuje Jutarnji list.
U susjednoj Sloveniji situacija je bolja. Prva tri razreda čekale bi ga opisne ocjene, bez brojčanih. U Škotskoj bi dobio dvije svjedodžbe - jednu s brojčanim ocjenama, drugu širokoopisnu. U Kaliforniji bi mu situacija opet bila drukčija, no nipošto suhoparno brojčana kao u Hrvatskoj. Njegov bi uspjeh bio opisan kroz jednu od četiri skale, pri čemu skala tri znači standard, dva je ispod standarda, četiri iznad, a svaka je skala jasno protumačena.
“Ocjena hrvatskog učitelja temelji se samo na impresiji i navici te kao takva ništa ne govori. Posljedica toga je što je podležna kritici roditelja koji se uvijek može žaliti jer ne postoji standard na razini sustava koji bi obranio ocjenu” - kaže Martina Kolar Billege.
U istraživanju koje je provela na primjeru ocjenjivanja hrvatskog jezika u četvrtom razredu osnovne škole, došla je do zaključka da se u ocjenjivanju učitelji statistički značajno razlikuju te uzimaju različite elemente koje određuju pojedinu ocjenu. Znanstveno je zapravo dokazala da školska ocjena nije pravo mjerilo znanja.
“Iza iste ocjene stoje potpuno različita postignuća učenika”, tvrdi znanstvena novakinja.
Uočila je da iz završne ocjene iz hrvatskoga jezika ne vidi je li učenik uspješniji u književnosti, jeziku ili komunikaciji, a to je, kaže, važno za sliku o njemu i za njegov budući razvoj. Ne postoje nikakva obvezna popratna objašnjenja ocjena, kao što se to vidi u engleskom primjeru svjedodžbe.
Pritom, neki učitelji ocjenjuju napredak uz znanje, a neki ne. Dio ih u završnu ocjenu ukalkulira zalaganje ili vladanje, drugi dio ne.
Da je nužno promijeniti model ocjenjivanja smatra i Ante Bežen, redovni profesor zagrebačkog Učiteljskog fakulteta: “Sadašnji model ocjenjivanja nije vjerodostojan, ne izražava stvarno znanje i postignuća učenika i daje tek opću sliku tih postignuća utemeljenu na subjektivnom uvidu i dojmu učitelja. Ocjena je često rezultat učiteljeve trenutne impresije i ne uključuje važne komponente i razine učenikovih postignuća.
Posljedice neprimjerenog ocjenjivanja u nas se ponavljaju iz godine u godinu: u osnovnoj školi prevladavaju više ocjene, kao da i nema loših učenika. Tu ocjene iz pojedinih predmeta često nisu slika stvarnoga znanja, već “dogovora” s roditeljima koji pritišću učititelja, pa i upravu škole, zbog boljeg starta u srednju školu”, kaže A. Bežen. Triježnjenje i šok zbog nerealne ocjene dolazi najčešće već u prvom razredu srednje škole, napominje prof. Bežen.
Više o ovoj temi možete pročitati ovdje.
L.B./izvor: Jutarnji list
foto: sxc.hu
