Domaće zvijezde otkrile kako je izgledao njihov prvi dan srednje škole
teen385
5.09.2016
Slika nije pronađena
Foto: Teen385
Prvi dan srednje škole je velika stvar za svakog tinejdžera; kakvi će nam biti profesori, hoćemo li pronaći nove prijatelje i hoće li simpatija sjediti blizu naše klupe samo su neka od pitanja koja nam se motaju po glavi.
Prvi dan srednje škole je velika stvar za svakog tinejdžera; kakvi će nam biti profesori, hoćemo li pronaći nove prijatelje i hoće li simpatija sjediti blizu naše klupe samo su neka od pitanja koja nam se motaju po glavi.
Iako nas pere blaga nervozica i znoje nam se dlanovi, nabacit ćemo veliki osmijeh jer želimo ostaviti što bolji dojam, zar ne? Ipak, ne trebamo biti prestrogi prema sebi; kada ugledamo 30-ak novih lica u školskim klupama, shvatit ćemo da svi proživljavamo istu dramu.
Ako vam kažemo da ni poznatim facama nije bilo lako, možda ćete shvatiti da nije sve tako crno kako se čini. Evo kako je prvi dan srednje škole izgledao domaćim zvijezdama:
Doris Pinčić Rogoznica
Ja sam išla u Gimnaziju Jurja Barakovića u Zadru i prije prvog dana u srednjoj sam bila uzbunjena na najjače. Imala sam jednu prijateljicu još iz osnovne koja je dopala sa mnom u razred, obukle smo se u skoro istu odjeću i zamalo zakasnile na prvi sat, tako da je samo ostalo mjesta u prvoj klupi direktno ispred razrednice. To nam se u tom trenutku činilo katastrofa ali vrlo brzo je sve to došlo na svoje. Srednja je stvarno super ako se redovno izvršavaju obaveze, svaki dan učiš po malo i onda nemaš nikakvih problema. A i kad su ocjene ok roditelji te ne gnjave ni oko čega. Kad ocjene zaštekaju onda je sve problem. To je mali trik kako se lakše izboriti s njima u tom periodu kad te bas ne razumiju ? Luka Nižetić
Bilo je daleke 1998. godine. Odlučio sam se za 2. Jezičnu gimnaziju jer je tamo odlučila ici i moja najbolja prijateljica Kike. Bili smo nerazdvojni još od osnovne škole sve dok nas odmah prvi dan srednje škole razrednica nije razdvojila jer smo odmah pokazali dar govora kada to nije bilo potrebno. Već prvi dan sam pokazao svima da ću biti zabavljač razreda, tako je bilo sve do mature. Prvi dan pamtim kao izuzetno adrenalinski, veseo i ugodan. Da mi se vratiti bar na jedan dan u srednju, ah...Iva Šulentić
S obzirom na to da sam tvrdoglavo i mladalački samouvjereno, opčinjena pričama Hrvoja, prijatelja sa ZKM-a koji je godinu dana stariji, odabrala školu u koju nitko iz mog Rudeša nije išao, taj sam se dan sama zaputila na put do Utrina. Obukla sam marte, traperice i široku košulju, jer je to tada bilo jako cool, i sjela na prvi tramvaj. Pa presjela na drugi. I došla pred to divno, moderno i novo zdanje koje sam tijekom sljedeće 4 godine zvala drugim domom. Mislim da su papiri bili zalijepljeni na vrata, tada nije bilo interneta (da, toliko sam stara), ušla sam unutra i počela pratiti čopor nas "velikih", uzdignute glave, koji smo sami ulazili u taj novi svijet. Ja sama, doduše. Ostali su bili u grupicama, manjim ili većim. Ušla sam u razred, odabrala red pokraj prozora, poznavajući sebe iz osnovnjaka i izračunala da je baš druga klupa idealna za mene. I sjela tamo. Uskoro se pojavio prstić na mojoj klupi, moje drage Nine, koja ga je tako bezecirala dok je još pogledom tražila možebitno "bolje" mjesto. Srećom, nije ga našla. Moja Nina i ja postale smo nerazdvojne u dobru i u zlu, moj razred je bio vrh svemira, a ta škola nešto najbolje što mi se moglo dogoditi, u svakome smislu. Ako netko ima ikakve dvojbe, toplo preporučujem Prvu gimnaziju. Čak je i moj stres, iako sam i tada tvrdoglavo tvrdila da ga nemam, bio smanjen nakon pogleda na galerije, označene učionice, aulu i profesore dobroga pogleda. Jao, kako bih se sada vratila tamo i tada! Samo što bih izula marte, već su me tada žuljale.Kandžija
Prvi dan srednje škole pamtim kao da je bilo jučer. Cijeli dan sam vježbao matematiku i pravopis ne bili slučajno pogriješio na satu. Isto tako šiljio sam i oštrio olovke da mogu sve zapisati, da ne zaostajem za drugima pa da mi se smiju ili da me ne daj bože profesori ne vole. Ok, lažem. Iskreno, nemam pojma kako je bilo, znam da sam imao Barbie pernicu jer sam htio odmah raditi gluposti i bio sam čudan, pubertet me šorao žešće, i meni su svi bili čudni. Odmah smo se skompali svi. S nekima sam čak ok do dan danas. Da sam znao to što sada znam, a to je nevjerojatno puno, ne mogu vam ni opisati koliko puno sad znam, radio bi 10 puta više gluposti i boljela bi me briga još više. Znam da ovo nije neka poruka za mlade ali ustvari je, samo što moguće da će se cenzurirati jer možda nije u redu da se tako obraća mladim ljudima, ali mladeži moja draga ovo je jedina istina.
Petra Nižetić
Jedva sam čekala svoj prvi dan srednje turističke škole u Splitu pošto sam upala u isti razred s prijateljicama iz kvarta. Sve smo bile jako uzbuđene znajući da nas sljedeće četiri godine čekaju ranojutarnje vožnje busom do drugog kraja grada, druženja u centru poslije škole, prve ljubavi, koncerti, zajednička učenja i još puno sitnih radosti koje donosi srednja škola. Sjećam se da sam tada bila u svojoj grungerskoj fazi i da sam bila zaljubljena u Kurta Cobaina što se itekako odrazilo na mom odijevanju. Mama je ispaljivala na živce dok me gledala kako namjerno uništavam nove martensice kako bi izgledale što više grunge. Da ne govorim o dreadlocksima koje smo pod odmorom radile jedna drugoj, vestama na rupe i dr. Ono što me spašavalo da ne budem pod opasnim sankcijama bio je vrlo dobar uspjeh kroz cijelu srednju školu. I moram se pohvaliti da nikada nisam bila na popravnom. Andrea Andrassy
Srednja koju sam upisala je 3. gimnazija, popularno zvana Kušlanova. Tamo sam odabrala matematički odsjek jer zašto bi imala 5 sati matematike tjedno kad mogu 7? Prvi dan je bio... čudan. S obzirom na to da smo bili jedini matematički razred, bilo je jako malo cura i jako puno dečkića koji su izgledali jako pametno, a tada to još nije bilo popularno jer još nije bilo Big bang theoryja na televiziji. Ali sve je zapravo bilo super, pogotovo kad gledaš unatrag. Da, imali smo zadaću i lektiru i "strašne" profesore sa "strašnim" ispitima, ali to su zapravo jako lijepe godine. Jedino o čemu većinu vremena moraš brinuti su zadaća i ispiti, a čak i ako je to ponekad teško - barem ne moraš plaćati račune.
