Ona objektivno nema razloga za brigu, a ipak brine (pre)više i to ju rastužuje. Još nekoliko njezinih karakteristika ju zabrinjava, a vjerujemo da će vam zvučati poznato.
Pročitajte što kao rješenje na njezine probleme sugerira Hrabri telefon....
PITANJE:
Imam 18 godina, maturantica sam i planiram upisati elektrotehniku. Odlična sam učenica, treniram ples, imam nekoliko super prijateljica, roditelji su mi sasvim okej, a imam i dečka koji je jako dobar i voli me.
Međutim, imam jednu osobinu koju jako mrzim kod sebe, a to je da previše razmišljam generalno o životu i zato sam često tužna, iako nemam razloga da budem. Odmalena sam takva, ne odnedavno. Također sam i nesigurna u sebe, bojim se da neću uspjeti u životu i da ću završiti kao nitko i ništa. Najtužnije mi je kad vidim da netko tko prepisuje ili vara bolje prođe u životu od nekoga tko se trudi (ne samo u vezi ocjena nego generalno u životu). Isto mrzim činjenicu da danas dobri ljudi često nagrabuse i muče se, a loši ljudi uživaju, te ljudi koji najviše pomažu drugima imaju najviše problema (poznajem nekoliko takvih osoba). Isto me muči to što sam 'gladna uspjeha', da tako kažem. Voljela bih da sam uspješnija, da osvajam super mjesta na natjecanjima (iako se trudim, obično budem negdje u sredini ili pred kraj) i nekako osjećam da je svima bolje nego meni. Također sam nedavno pala vozački ispit (prvi put) i, iskreno, bojim se opet polagati jer mislim da ću opet pasti. Mnogo mi je ljudi reklo da sam pametna, ali sebe ne smatram takvom. Možda jesam za školu, ali za život nisam jer nisam snalažljiva i samo radim 'na pošteno'. Često mi roditelji govore da ne trebam biti 'previše fina' jer će me ljudi prevariti i život će mi biti teži.
Dosta sam se puta razočarala u životu prije nego sam pronašla već spomenute prijateljice i dečka, i zato nikome ne vjerujem u potpunosti. I kad nemam problema, dođu mi 'crne misli' pa sve živo analiziram. Inače sam djevica u horoskopu, ako vam išta znači. Što da radim? Kako da se opustim i prestanem misliti o svemu ovome?
ODGOVOR:
Draga djevojko, hvala ti na povjerenju koje si nam ukazala svojim javljanjem.
Nadam se da će ti naš odgovor olakšati situaciju u kojoj se nalaziš. Iz tvoje poruke shvatila sam da se bojiš neuspjeha, ne vjeruješ u sebe te da teško povjeruješ drugima zbog svojih dosadašnjih iskustava. Također, opisala si da ti je stalo do pravde i poštenja u svijetu oko tebe. Čini mi se kao da si tužna i da se pitaš što možeš učini s takvim mislima. Žao mi je što se tako osjećaš. Mnogi mladi koji dožive neke neugodne događaje, razočaraju se u ljude ili dožive neki neuspjeh kasnije budu nepovjerljivi, razmišljaju o onome što se dogodilo i nastoje izbjeći ponavljanje nekog takvog iskustva i to je sasvim u redu.
Također, prirodno je razmišljati o budućnosti i željama te mnogi ljudi provodi vrijeme razmišljajući o svom životu kako ga mogu unaprijediti. Tvoje poštenje, koje ti je, čini mi se, važno, je velika kvaliteta i ne bih voljela da te neki negativni primjeri usmjere na drugačiji put. Mislim da je sasvim u redu i poželjno što si poštena i moralna osoba te je prirodno i u redu da ti smetaju one stvari koje ne smatraš pravednima.
Što se tiče straha od neuspjeha, ponekad ljudi žele odraditi sve 'savršeno' kako bi se dokazali sebi, svojim roditeljima ili prijateljima i misle kako će time zaslužiti njihovu ljubav. Pitam se imaš li osjećaj da moraš biti uspješna kako bi zadivila i zadovoljila druge. Željela bih ti reći da ne moraš biti uspješna da bi bila voljena i prihvaćena. S druge strane, neuspjesi će te kroz život puno toga naučiti i obogatiti te, ponekad i više nego uspjesi.
Opisala si i da ne vjeruješ u sebe. Mladi u adolescenciji često osjećaju pad samopoštovanja, pad vjere u sebe, postanu samokritični prema sebi. Međutim, važno je vjerovati u sebe i svoje sposobnosti, iako je to većini ljudi prilično teško. Pitam se postoji li u tvojoj okolini neka osoba kojoj vjeruješ i s kojom bi mogla podijeliti svoje osjećaje. Možda je to mama, tata, neka prijateljica, učitelj ili školski psiholog. Voljela bih da razgovaraš s nekom osobom o tome kako bi imala podršku i kako bi dobila pomoć ako želiš raditi na tim osobinama.
Navela si mi dosta toga i nisam uspjela u potpunosti se dotaknuti svega što te muči, stoga bih ti predložila da nam se javiš na savjetodavnu liniju za djecu Hrabrog telefona koja radi svaki radni dan od 9 do 20 sati na broj 116 111 ili na naš chat svakim radnim danom od 17 do 20 sati, gdje ćeš moći malo detaljnije popričati s nekim od volontera i dobiti još neke opsežnije smjernice i podršku.
Nadam se da ti je ovaj odgovor pomogao i da ćeš nam se javiti.
Puno te pozdravlja, tvoj Hrabri telefon.
Foto: Hrabri telefon/Giphy/Pexels
M.Z. / Hrabri telefon
Provjeri još...
'Čak i kada sve znam, ništa ne znam – strah i tjeskoba me sputavaju u školi, ali i u društvu'! HELP
'Otkad sam krenula u srednju, više se ne prepoznajem...' HELP
'Osjećam se kao krastavac i bojim za budućnost – kako da napravim nešto od sebe'? HELP
