Bilješke o piscu:
Anton Pavlovič Čehov rođen je u Taganrogu u Ukrajini 1860. godine. Rođen je u trgovačkoj obitelji. Nakon gimnazije u rodnom gradu se upisuje na Medicinski fakultet u Moskvi, te se kao student počinje baviti pisanjem. Završava fakultet i postaje liječnikom. Kroz cijeli život se borio sa oskudicom i završio kao srčani i tuberkulozni bolesnik. Putovao je na otok Sahalin istraživati životne uvjete kažnjenika, ali se nije bavio politikom. Ženi se glumicom O. L. Knipperovom. On je pripovjedač, novelist i dramatičar, a po zanimanju liječnik. Najbolja njegova djela su novele i pripovijesti. Surađivao je s velikom opernim redateljima. Svoj plodonosni i stvaralački život završava 1904. godine, gdje umire u lječilištu Badenweiler.
Čehov je među ostalim poznat kao dramski pisac i tvorac antiteatralnog kazališta i psihološke drame, te je uvelike djelovao na kasnije generacije pisaca, kako u Rusiji tako i van Rusije. Njegova poznatija djela su: Tri sestre, Galeb, Ujak Vanja, Čovjek u futroli, O ljubavi, Zaručnica, a prožeta su humorom i blagom ironijom. Pisao je i kraće humoreske u kojima je prikazivao obične ljude koje je društvena sredina izobličila i otuđila. Oblikovane su drugačijom tehnikom od načina pisanja ruskih realističkih pripovjedača. Kod njega nema junaka, nema velikih zbivanja, nema zamršene fabule. U novele unosi lirske digresije, glazbene elemente i obični jezik. Pisao je drame komičnih jednočinki, a kasnije sa više činova. Tako je Čehov postao primjerom modernoga impresionističkog dramskog pisca koji je utjecao na razvoj moderne dramske književnosti.
Vrsta djela: Drama
Tema: Traženje smisla života, mašta i stvarnost, čežnja za boljim životom.
Mjesto radnje: Radnja se događa u gubernijskom glavnom gradu.
Vrijeme radnje: Negdje u 19. stoljeću.
Problematika koja se obrađuje u djelu:
- Opisuju se odnosi među likovima koji izražavaju svoje raspoloženje.
- Dramska atmosfera i prizori ostvareni monolozima i dijalozima.
- Neobičnost dramskog raspleta.
- Govor likova na sceni, kao da se nikada i ne slušaju.
- Postizanje scenskog razgovora.
- Prividno dezorganizirani sistem replika, uzdaha, plača i pauza prekida se
mnogobrojnim lirskim usklicima.
- Kraj drame nije tradicionalni rasplet već nečujno umiranje nečega s
nagovještajem i čežnjom za srećom.
- Osjećaj bespomoćnosti i beznadnosti, te filozofija pasivnosti.
- Likovi drame su opsjednuti budućnošću, svi se tuže, a nitko nikome ne
pomaže.
Analiza likova:
Olga
Najstarija sestra, nije oženjena, nezadovoljna životom koji vodi a ne vidi izlaz. Potajno se nada koko bi u Moskvi mogla naći muža i onda bi, barem tako misli, bila sretnija.
“Ako bih se udala, cijeli dan bih sjedila u kući, bilo bi to bolje. Voljela bih muža.”
Maša
Vječno nezadovoljni melankolik, koji stalno teži nemogućem. Rano se udala a da nije promislila, mrzi svoj život, i masli o svemu na loš način.
Irina
Najmlađa od sestara, čeka princa na bijelom konju, i pretpostavlja da bi ga sigurno našla u Moskvi. Traži životnu sreću i smatra kako joj rad djelomično zamjenjuje ljubav. Svoje nezadovoljstvo neće nikad riješiti jer su joj ciljevi nerealno visoki, a uza sve to tu je još i unutarnji sukob.
Natalija
Poprilično težak lik, lik malograđanke koju nitko ne prihvaća, no ona je uz to i lik koji se najviše mijenja, te se kasnije ipak koliko-toliko asimilira u društvo.
Andrej
Sin, ima velike ambicije i male šanse za njihovo ostvarenje. Kako ima dominantnu ženu on se povlači, postaje papučar i pušta svoje ambicije da padnu u blato.
