Bili u srednjoj školi ili na faksu, svima je zajedničko jedno- ispitni stres. Pismena provjera znanja može nas skroz izbaciti iz takta i baciti u bed.
Zanimljivo je da smo ponekad opušteniji kada se uopće ne pripremimo za ispit, a kada učimo i trudimo se i dalje nam se dlanovi preznojavaju od nervoze. Je li gore naučiti ili ne prosudite sami, ali jedno je sigurno- nikome nije svejedno kad polaže neki test.
Drama koja se stvara u našoj glavi prije, tijekom i poslije ispita nije ravna niti jednoj španjolskoj ili turskoj sapunici. `Hoću li proći? Hoću li pasti? Što je sad ovo, kad smo to učili? Ovo je prelagano, možda baš zato neću dobro riješiti.`, samo su neke od misli koje nam struje glavom.
Evo o čemu svi razmišljaju za vrijeme ispita:
#Jutro je...jutro treba biti mirno, bit ću mirna, smirit ću se prije ispita.
#Ma rasturit ću taj test...sigurno.
#Moram ponovno sve malo ponoviti...`ajde, ponavljaj, pamti, ponavljaj!
#Ovaj sat me izluđuje, vrijeme prebrzo prolazi.
#Panika, panika, panika!
#Profesore, gledam vas u oči!
#Wow, moram u isto vrijeme disati, gledati, razmišljati, pisati... #TooMuch
#Ovo prvo pitanje...što? Što je ovo?
#Preskočit ću ovo pitanje pa se vratiti na njega kasnije...
#Pitanja na zaokruživanje većinom za odgovor imaju slovo C jel tako? Ma tako je.
#Pokušavam se sjetiti...pokušavam.
#Što je s drugima? I njima je test težak sigurno...
#Što? Još samo 15 minuta? AAAAAA #NapadajPanike
#Moram brzo pisati i upotrebljavat ću sve riječi koje profesor voli.
#Konačno sam se sjetila i onog s početka. Hura!
#Uf...još je dobro i prošlo.