Zagrepčanka Dora Cesarec dobila je nagradu `Luka Ritz- Nasilje nije hrabrost` zahvaljujući svom humanitarnom radu. Ova iznimna 17-godišnjakinja ispričala nam je što za nju predstavlja volontiranje te zašto po njenom mišljenju mladi Hrvati nisu više volonterski angažirani.
Pomaganje drugima nije ništa novo za učenicu Prirodoslovne škole `Vladimir Prelog` u Zagrebu Doru Cesarec. Njeno vrijeme nikada nije bačeno u vjetar jer i uz školske obaveze vrlo dobro usklađuje volonterski rad.
Upravo zbog svoje nesebičnosti, angažmana u sprječavanju nasilja i humanitarnog rada, Dora je osvojila nagradu `Luka Ritz- Nasilje nije hrabrost` na koju je iznimno ponosna. Ova nagrada se svake godine dodjeljuje jednom učeniku osnovne škole i jednom učeniku iz srednje koji se svojim ponašanjem i djelovanjem bore protiv nasilja.
Dora je sudjelovala u brojnim humanitarnim akcijama, ali ih i organizira. Pomoć za kupnju igračaka za mališane `Kuće ljubavi- Savica Šanci`, projekt Plavog telefona `Kritički mislim, dakle jesam`, skupljanje sredstava za poplavljenju školu u Gunji- samo su neki od humanitarnih akcija u kojima je ova nesebična tinejdžerica sudjelovala.
Što za nju znači volontiranje, što bi poručila mladima koji žele volontirati te što za nju predstavlja nagrada `Luka Ritz- Nasilje nije hrabrost` odgovorila je u intervjuu:
Koliko se dugo baviš humanitarnim radom?Dvije godine, od početka srednje škole
Što za tebe predstavlja volontiranje?
Pomaganje ljudima kojima je to najpotrebnije i širenje radosti i pozitivne energije, a pomažući drugima pomažemo sebi i cijelom društvu.
Organizirala si dosta humanitarnih akcija. Koja od njih ti je posebno draga i zašto?Najdraži mi je tradicionalni školski humanitarni ples koji se organizira krajem listopada čiji prihod od ulaznica koristimo za kupovinu potrepština za Caritasovu Kuću ljubavi Savica Šanci. To je zapravo dom za nezbrinutu djecu do 3 godine i trudnice te mlade majke izbačene iz roditeljskih domova. Početkom prosinca sakupimo dječju robicu i igračke te s prikupljenim novcima kupimo pelene, kašice i ostale potrepštine, zapakiramo ih u velike šarene kutije i odnesemo im kao božićni poklon i odmah ostanemo na druženju. Prekrasno je vidjeti osmijehe na licima male djece koja nemaju često kontakt s drugim ljudima osim teta čuvalica.
Donosi li ti nesebičnost sreću?
Naravno, uvijek mi je posvećivanje svog vremena osobama kojima je to potrebno lijepo i radosno iskustvo.
Što po tvome mišljenju mlade u Hrvatskoj sprječava da budu više orijentirani prema pomaganju, volontiranju i sudjelovanju u humanitarnim akcijama?Društvo koje taj humanitarni rad ne potiče i ne cijeni. Također što su mladi već zaokupljeni mnogim obavezama i školom pa im je teško organizirati i uskladiti raspored.
Kako uspijevaš uskladiti svoje školske obaveze, privatne okupacije i svoj volonterski angažman?Dobra organizacija i postavljanje prioriteta ključ su u svim `žongliranjima` obavezama.
Što za tebe predstavlja nagrada `Luka Ritz- Nasilje nije hrabrost` koju si osvojila?Puno mi znači i jako sam počašćena što sam ju osvojila i pokazuje mi da postoje ljudi koji cijene rad i požrtvovnost mladih ljudi, a još mi je veća cast i radost jer dolazi od roditelja Luke Ritza, iznimno hrabrih i snažnih ljudi koji su odlučili svakodnevno ponovo proživljavati tu tragediju.
Vidiš li se i u budućnosti kao humanitarku?
Naravno da da, vidim pred sobom budućnost punu volontiranja i humanitarnih akcija
Što bi poručila tinejdžerima koji razmišljaju o volontiranju?Probajte! Nemate što za izgubiti. Izdvojite malo slobodnog vremena za druge i u određena mjesta i ljude ćete se zaljubiti i vraćati im se svaki put kad vam se ukaže prilika.
Foto: Facebook/Dora Cesarec
I.P.
Pročitajte još:
Hobi pretvorio u biznis: Tinejdžer Leon već godinama izrađuje video igre i na tome zarađuje14-godišnji prvak hip-hopa Filip Krznarić otkriva zašto voli ples i kako osvaja medaljeBrat i sestra osvajaju zlatne medalje: upoznajte Tina i Miu Stojak!