Sredinom srpnja, dok je Aldi radio, doživio je veliku nesreću - splav koja je bila usidrena oko 125 kilometara od indonezijske obale, je otpuhao snažan vjetar razbivši uže koje ju je držalo usidrenom na mjestu te odnio na pučinu.Sigurni smo da ti je sada malo lakše kad se sjetiš toga da ti je najveći problem ići ujutro u školu, zar ne?
Njegov posao je jedan od najusamljenijih na svijetu - sve mora raditi jest paziti na svijetlo koje je na splavi, na koje se ribe ustvari love. Jednom tjedno poslodavac dođe do njega te mu donese tjednu dozu hrane i higijenskih stvari, tako da kad ga je otpuhalo, ipak je imao određenu količinu stvari sa sobom.
To naravno nije bilo dovoljno, pa je Aldi lovio ribu te ju pekao na vatri koju bi napravio koristeći drvene dijelove splavi koje bi uzeo od iste. Kako nije imao niti vodu, pio je more kroz odjeću, u pokušaju da smanji unos soli. Da, nikome nije jasno kako za 49 dana u takvim uvjetima nije dehidrirao! Štoviše, navodno je skroz dobrog zdravlja nakon cijele traume!
Nažalost, najgori dio svega nije bila činjenica da nema što jesti i piti, već to što se nalazi na drvenoj splavi bez motora i vesla, pa nije mogao ništa poduzeti kako bi se spasio, osim što je mogao mahati svakom brodu koji je prolazio kraj njega. Prošlo ih je desetak, no nijedan ga nije zamijetio. Naposljetku, kada je vidio brod Arpeggio blizini, upalio je svoj radio te namjestio na specifičnu frekvenciju i probao poslati poziv upomoć! Uspio je te je posada broda došla i spasila ga!
Za dane što je bio sam na splavi, osim straha da će umrijeti od gladi i žeđi, brinuli su ga i morski psi koji su svakodnevno kružili oko splavi. Tinejdžer je priznao kako je nekoliko puta razmišljao o tome da se ubije te baci u more, no u tamnim trenucima bi se sjetio svoje obitelj i čitao Bibliju, čiji je primjerak imao na splavi.
Kada su ga napokon spasili, prvo je bio u izolaciji u slučaju da se razbolio, a nakon toga je sretno vraćen doma!
Foto: Giphy/Facebook/Indonesian Consulate General Osaka
A.Š.
Pročitaj još:
'Osjećam se izgubljeno, razmišljam o samoubojstvu i mrzim samu sebe' – kako nastaviti dalje?
'Svaku večer plačem, škola me ubija, izgubljena sam' - što napraviti kad se situacija čini beznadna?
14-godišnjakinja koja je izgubila roditelje napisala pismo kako bi pomogla ostalima
